U okviru projekta HRA „Podrška razumijevanju novinarske etike i slobode izražavanja" saznajte da li je etično:
- aktiviste nevladinih organizacija nagraditi za istraživačko novinarstvo?
- umanjivati značaj terorističkih prijetnji na osnovu mišljenja anonimnih stručnjaka?
Na pitanja je odgovarala Marijana Buljan, stručnjakinja za novinarsku etiku. Ova i prethodna pitanja i odgovore možete vidjeti OVDJE
Pitanje:
Danas je Pobjeda objavila: “Audio i video poruka navodnih ratnika džihada pod okriljem terorističe tvorevine, takozvane Islamske države, distribuirane posredstvom društvenih mreža prije desetak dana, a odnosi se na zemlje regiona, pa i Crnu Goru, nije autorski rad zloglasnih ISIL propagandista, saznaje Pobjeda iz više izvora, čije se analize, prethodnih pola godine pokazale relevantnim, a podaci tačnim.” Kasnije Pobjeda objašnjava na osnovu čega su stručnjaci sa kojima su razgovarali iznijeli ovakvu ocjenu, ali se nigdje ne navode imena tih stručnjaka. Molim za komentar: da li je u skladu sa etikom umanjivati značaj ovih prijetnji na osnovu mišljenja stručnjaka čija imena se ne navode, pa se ne može ni provjeriti njihov profesionalni kredibilitet?
Odgovor:
Kodeks novinara Crne Gore predviđa mogućnost zaštite identiteta “povjerljivog” izvora, kao što se navodi u načelu 7, uz napomenu da novinar u tom slučaju uvijek mora voditi računa o motivima tog izvora. Međutim, takvi slučajevi se u pravilu odnose na ljude koji, ne želeći dovesti u opasnost svoj društveni ili politički status, otkrivaju informacije o organizacijama ili službama kojima pripadaju, a neki mogu tražiti zaštitu i zbog straha za svoj život. Teško je pretpostaviti koji bi motiv novinari mogli imati za prikririvanje identiteta više stručnjaka, kako vi navodite u primjeru. Iako je malo vjerojatno, ne može biti isključeno da riječ o osobama bliskim ISIL-u, ali takvu vezu bi novinari morali jasno objaviti. Na to ih naime obavezuje treće načelo Kodeksa – ” Za novinara su činjenice neprikosnovene, a njegova obaveza je da ih stavlja u pravilan kontekst i onemogući njihovu zloupotrebu…”
Važno je da novinar, čak i ako ne može otkriti identiet izvora, jasno stavi njegove riječi i tvrdnje u kontekst, odnosno da ih provjeri. Kako se u primjeru koji navodite radi o analizi, stručnom mišljenju, čija vjerodostojnost u velikoj mjeri zavisi upravo o kontekstu – odnosno o tome ko ih je izrekao, onda je bilo potrebno ili objaviti imena stručnjaka ili pojasniti zbog čega se prikriva njihov identitet uz dovoljno informacija o tome što ih čini vjerodostojnim izvorima.
Pitanje:
Sigurno ste u toku sa prigovorima da NVO aktivisti MANS-a i CDT-a nijesu trebali da budu nagrađeni za istraživačko novinarstvo, zato što nijesu novinari. Neko od njih se čak nijesu ni potrudili da sami konkurišu sa nekim istraživačkim radom. Molim za komentar sa stanovišta etike. Hvala.
Odgovor:
Novinarska etika, pa time ni Kodeks novinara Crne Gore, ne reguliše uslove dobijanja neke nagrade, već bi to trebalo biti riješeno konkursom i pravilnikom svakog pojedinog konkursa. Nema, međutim, ništa neetično u tome da se novinarstvom bave i oni kojima to nije profesija, pogotovo imajući u vidu da bi u Crnoj Gori u velikom broju slučajeva bilo problematično i utvrditi ko ima status profesionalnog novinara.
(Je li, recimo, profesionalni novinar neko ko mjesecima ne prima platu za posao u nekom mediju?)
Što se etike tiče, ista pravila važe za sve, pa je važno i da tekstovi/prilozi onih koji nisu novinari prolaze test etičnosti. Dakle, ako nisu sporni njihovi radovi, ne može biti sporno ni to što je riječ o aktivistima, odnosno članovima nevladinih organizacija. Novinarstvo nikada nije bila profesija za koju je trebala licenca, kao npr. za pravnike, ljekare, arhitekte, a broj onih koji se novinarstvom bave iako im to nije primarna profesija dramatično je porastao razvojem digitalnih tehnologija i Interneta, pa se pojavljuju i “građani reporteri”, a mnogi blogeri postaju uticajni komentatori, pa čak i reporteri.
Bonus video:
