Novi zakon o vjerskim zajednicama trebalo bi donijeti po ugledu na zakon Srbije, smatra potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), Stevo Vučinić, ocjenjujući da je radna verzija tog akta naklonjena Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
On smatra da je ovo posljednja prilika da se zakonom riješi pitanje crkvene imovine, kulturne baštine i status CPC-a.
„U protivnom, njime će se indirekno uzakoniti aktuelni ekskluzivni status beogradske patrijaršije u zemlji, i realizovati zadnje namjere zakonodavca u pitanju crnogorske crkve, na koncu i države“, rekao je Vučinić agenciji MINA.
On se, kako je rekao, ne može oteti utisku da je radna verzija upravo naklonjena Srpskoj i uperena protiv Crnogorske crkve. „Pa se njegovo donošenje oteže jer političke prilike nijesu povoljne za donošenje bjelodanog anticrnogorskog zakona“.
Vučinić smatra da novi zakon o vjerskim zajednicama treba da uzakoni i povjesnu i savremenu ulogu i značaj CPC po ugledu na nedavno donešeni Zakon Srbije.
„Ona je svojim zakonom Srpskoj crkvi priznala pravni kontinuitet stečen na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti iz 1836. godine i Zakona o pravoslavnoj crkvi iz 1929. godine, kao i izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju i razvijanju identiteta srpskog naroda. Zato bi i crnogorski trebao da slijedi ovakvo rješenje iz srpskog Zakona o vjerskim zajednicama“, naveo je on.
Njime bi, kako je rekao, Crnogorskoj crkvi trebalo da se prizna kontinuitet stečen na temelju povelje Ivana Crnojevića o osnivanju cetinjskog manastira iz 1485 godine, Ustava Svetog sinoda u knaževini Crnoj Gori iz 1903. koji utvrđuje njen autokefalni status i Ustava knjaževine Crne Gore iz 1905. godine koji joj je potvrdio autokefalnost.
„Temeljni dokument je Ivanova povelja kojim je ustanovljen Cetinski manastir kao vjersko, kasnije i državno sjedište. U njemu su vjekovima stolovali Mitropoliti u čijoj ličnosti je od 1503. godine pa do vremena knjaza Danila bila sjedinjena crnogorska vrhovna crkvena i državna vlast“, kazao je Vučinić.
Prema njegovim riječima, Crnogorskoj crkvi istim zakonom treba priznati i besprimjernu ulogu u očuvanju državne nezavisnosti, crnogorskog imena i oblikovanju identiteta Crnogoraca pravoslavne vjere.
„U preambuli treba izložiti cilj i posljedice Aleksandrovog akta o ujedinjenju crkava iz 1920. godine i oglasit ga štetnim po crnogorske nacionalne i državne ineterese. A potom prvim članom Zakona proglasit ništavnim i njega i njegove posljedice na teritoriji Crne Gore od dana donošenja pa do danas“, rekao je Vučinić.
Za takvo rješenje, smatra on, postoji osnov. „Jer je on akt regenta Aleksandra kao državnika koji Skupština kao državni organ može poništiti bilo zakonom bilo odlukom“.
„Naš tradicionalni pravni sistem poznavao je bratstveničku, seosku i plemensku imovinu koju su sačinjavale šume, utrine, pasišta, vodopoji, plemenski putevi, ali i crkve, groblja i manastiri na teritoriji plemena“, dodao je Vučinić.
Kako je rekao, crkvena imovina je u posljednjih 15 godina dijelom nezakonito upisana na Beogradsku patrijaršiju. „Pa bi ju ovim zakonom jednostavno trebalo uzakoniti na državu kao nasljednika i supstituenta anahronih pravnih ustanova kao što su pleme i bratstvo“.
Vučinić je poručio da bi se pitanje pokretne i nepokretne crkvene kulturne baštine takođe moglo riješiti istim zakonom kvalifikujući je kao depozit tradicije i povijesti crnogorskog naroda koji uživa posebnu brigu i zaštitu države.
„A onda propisati da se sva crkvena baština na kojoj su učinjene interevencije na način koji nije poštovao tradicionalno crkveno graditeljsko nasljeđe vrati u prvobitno stanje“, dodao je on.
Kako je rekao Vučinić, na temelju takve kvalifikacije dalo bi se lako donijet niz rješenja. „Koja bi obavezivala inspekcijske službe da intervenišu protiv devestacija na našim crkvama koje Beogradska patrijaršija vrši s ciljem da poništi svjedočanstva naše tradicije i kulture i nas kao posebnog naroda“.
Bonus video:
