Gusinjani idu "preko bare" da bi živjeli bolje

Predsjednica najmlađe crnogorske opštine Anela Čekić ne poriče da je iseljavanje, uglavnom u Ameriku, evidentno
92 pregleda 10 komentar(a)
Gusinje, slavlje, Foto: Aida Skorupan
Gusinje, slavlje, Foto: Aida Skorupan
Ažurirano: 24.02.2015. 21:09h

Sve teža situacija na ekonomski zapostavljenom sjeveru pokrenula je novi talas migracija, pa je samo iz Gusinja posljednjih mjeseci otišlo mnogo ljudi.

Predsjednica najmlađe crnogorske opštine Anela Čekić ne poriče da je iseljavanje evidentno, ali demantuje neke procjene da se iselilo čak oko 2.000 stanovnika.

“To je skoro polovina našeg stanovništva, tako da je broj onih koji odlaze mnogo manji”, kazala je ona, ocijenivši da migracija nije novina i da se ljudi iz tog kraja odavno iseljavaju u potrazi za boljim životom.

Gusinjani, smatra ona, odlaze iz ekonomskih razloga, uglavnom u SAD.

Iz Ambasade SAD u Crnoj Gori nije bilo moguće dobiti podatke o broju Gusinjana kojima su posljednjih mjeseci vizirani pasoši.

“Statistički podaci za fiskalnu 2014. godinu (od 1. oktobra 2013. do 30. septembra 2014. godine) nijesu još objavljeni”, saopštili su iz Ambasade, dodavši da Stejt dipartment objavljuje statističke podatke o izdatim vizama po godinama na internet stranici www.travel.state.gov.

Od 1. oktobra 2012. do 30. septembra 2013. godine crnogorskim državljanima izdate su 3.862 neuseljeničke američke vize.

Na porast broja izdatih turističkih viza za SAD, tvrde upućeni, uticala je i značajna liberalizacija procedure u odnosu na raniji period. Nezanemarljiva je i činjenica da se u Americi, za razliku od zemalja EU, mnogo lakše ostvaruju uslovi za ostanak.

“To je bio blagi rast u odnosu na fiskalnu 2012. godinu kada je izdato 3.699 neuseljeničkih viza. Svaki podnosilac zahtjeva za vizu razmatra se isključivo na osnovu njegovih/njenih ličnih karakteristika...”, odgovorili su iz Ambasade.

Na porast broja izdatih turističkih viza za SAD, tvrde upućeni, uticala je i značajna liberalizacija procedure u odnosu na raniji period. Nezanemarljiva je i činjenica da se u Americi, za razliku od zemalja EU, mnogo lakše ostvaruju uslovi za ostanak.

“Gotovo da je važno samo kročiti na američko tle i onda su pred vama hiljade mogućnosti da tu ostvarite boravak i život. Svakako je prednost kada već imate nekoga ko živi ovdje“, rekao je jedan iseljenik.

Dok je plavsko-gusinjska dijaspora uglavnom u Americi, petnjička u Luksemburgu, ostatak sjevera je usmjeren na druge zemlje EU, većinom Njemačku i Skandinaviju.

Uvođenjem bezviznog režima, usložnjene su mogućnosti za trajniji boravak, pa na hiljade građana Rožaja, Berana, Bijelog Polja i Pljevalja već godinama odlaze da rade u države EU.

U lokalnom parlamentu učestale su tvrdnje da je u posljednjih nekoliko godina na hiljade Rožajaca napustilo ognjišta.

Više odbornika Bošnjačke stranke i SDP-a na prošlonedeljnom zasjedanju upozorilo je da svake sedmice dva autobusa odvoze sugrađane u neku od zemalja EU.

Odbornik Hajruš Ledinić (BS) kazao je da su njegovi sinovi trbuhom za kruhom napustili Crnu Goru i da se u ekonomskom smislu u Rožajama nešto hitno mora mijenjati, kako bi se zaustavila migracija.

„Iako sam im sagradio i pomalo kuće, sinovi su otišli. Od zidova se ne živi. Iz ovog parlamenta ću se truditi da poboljšamo uslove života, da mladi ostaju...”.

Otvaranje novih radnih mjesta ključno za ostanak

Anela Čekić smatra da bi trend iseljavanja na prvom mjestu zaustavilo otvaranje novih radnih mjesta.

“To je ključno za zaustavljanje migracija. Tu su i valorizacija lokalnih resursa – turizma, poljoprivrede, hidropotencijala... Pretpostavka za kvalitetniji život u Gusinju je i bolja saobraćajna povezanost, odnosno otvaranje putnih pravaca. Za sve to su potrebna ulaganja države, a pomoć očekujemo i od naše dijaspore“, kazala je ona.

Anela Čekić, foto: Zrelo naprijed

Uprkos velikim najavama, ni godinu dana nakon što je Gusinje povratilo status opštine, značajnijih ulaganja dijaspore u rodnu grudu - nema.

Umjesto toga, rodbina se radije odlučuje da finansira odlazak sunarodnika u Ameriku.

Radna viza na zapadu košta od 3.500 do 5.000 eura

Sjevernjaci u zemljama EU nerijetko rade kod rođaka “na crno”, a sve popularnija je i kupovina radne vize koju obezbjeđuju poslodavci sa naših prostora.

“ Radna viza za godinu dana košta 3,5, a za pet godina pet hiljada eura i ona ne podrazumjeva nalaženje posla. Uz obezbijeđen posao znatno je skuplja. Radna viza za supružnika je 50 odsto niža, a za djecu košta po 500 eura. Riječ je o regularnoj vizi koja se podiže u Njemačkoj ambasadi, a na osnovu našeg pozivnog pisma“, rekao je „Vijestima“ jedan crnogorski biznismen u Njemačkoj.

Za kupovinu radne vize, tvrdi on, najčešće su zainteresovani oni koji već imaju nekog u Njemačkoj.

Bonus video: