Šestoro spava na samo dva dušeka

Njih šestoro spavaju na dva dušeka, imaju jednu vitrinu i nekoliko ćebadi, griju se na kvarcnu peć na kojoj radi samo jedna grijalica
85 pregleda 7 komentar(a)
Zurafeta Beriša, Foto: Svetlana Mandić
Zurafeta Beriša, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 18.02.2015. 06:44h

Kada su dobili stan u novoizgrađenim barakama u nikšićkom naselju Gračanica, sestre i braća Beriša, koji žive sami jer su ih roditelji napustili, znali su da snovi mogu i da se ostvare.

Njihovu sreću nije pomutilo ni to što su znali da u stan neće imati šta da unesu.

„Ovo je za nas najveći i najljepši stan. Presrećni smo što konačno imamo krov nad glavom, svih 39 kvatrata za nas šestoro. Ko zna, možda i mi jednoga dana budemo imali nešto namještaja“, kazala je osamnaestogodišnja Zurafeta, koja odavno vodi sve kućanske poslove.

Zahvaljujući ljudima dobre volje, od čije pomoći godinama žive, imaju dva dušeka, nekoliko ćebadi i vitrinu.

Dobro je, kažu, jer donedavno su spavali na podu, a sada im je na dušecima mekše. Griju se na kvarcnu peć na kojoj radi samo jedan grijač.

Voljeli bi oni da imaju krevete, sto i stolice, šporet, frižider, da srede kuhinju, ali zadovoljni su i time što imaju. Ne žale se, jer više ih niko ne maltretira.

„Nije tvrdo bilo spavati ni na podu, a i toplo nam je. Nijesmo vani, nego u svom stanu. Tu nam je u blizini starija sestra Sanija koja je udata, pa kod nje odemo da jedemo jer ovdje ne mogu spremiti hranu, a to što imamo od hrane zajednički dijelimo. Nije mnogo, ali dobro je. Pomažemo se, moramo tako“, kaže Zurafeta.

Pored nje, tu su i petnaestogodišnja Fatima, sedam godina mlađe bliznakinje Dinaka i Šakira i braća, dvadesetogodišnji Sultan i dvije godine stariji Samir, koji pokušavaju da rade bilo kakve poslove kako bi obezbijedili novac za sestre i sebe da bi se prehranili.

Pojedini Romi im zamjeraju jer kažu da nijesu „vrijedni“ - neće da prose i sačekuju svatove ne bi li zaradili koji euro. A Beriše to ne žele i ne umiju. Braća rade kada nađu posao, Crveni krst im pomogne koliko može, i oni su zadovoljni.

„Ne želimo ni da se sjetimo kako nam je nekada bilo. Snaći ćemo se nekako. Možda će i dobri ljudi koji imaju nešto namještaja koji im ne treba donijeti nama. Bitno je da imamo krov nad glavom, i jedni druge“, sa osmijehom je kazala Zurafeta.

A osmijeh je ono što njihov dom čini toplim.

Bonus video: