U Nacrtu zakona o medijima ostale su odredbe čijom selektivom primjenom može biti dovedena u pitanje sloboda izražavanja, ugroženi novinarski izvori i izvršen neprimjeren uticaj na novinare i medije, ocijenjeno je iz Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG).
>> Nacrt zakona o medijima predviđa solidarnu odgovornost
„Iako Evropska konvencija o ljudskim pravila i slobodama, standardi Evropskog suda za ljudska prava i Preporuke Komiteta ministara Savjeta Evrope garantuju zaštitu novinarskih izvora, kao i važeći Zakon o medijima, Nacrt novog propisa ide korak unazad“, ocijenila je generalna sekretarka Mila Radulović.
Ona je kazala da se predviđa da su u novinari dužni da otkriju izvor informacija „kada je to neohodno radi zaštite nacionalne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela za koja je zaprijećena kazna od pet godina ili više“.
„Ova posljednja stavka i sada je sadržana u Zakoniku o krivičnom postupku pa je nejasno zbog čega se unosi u Zakon o medijima i stvara osnova nepovoljnija za rad medija“, kazala je Radulović.
U Preporukama Komiteta ministara članicama Saveta Evrope potencira se, kaže ona, da je zaštita izvora osnov za novinarski rad, državama se preporučuje da je poštuju, posebno da na to skrenu pažnju organima policije i pravosuđa.
„U našoj stvarnosti postoji praksa da su novinari bili pod tajnim nadzorom, da je vršen neprimjereni pritisak suda i tužilaštva da odaju izvore. Ranije je glavni urednik jednog nezavisnog lista pozivan u Tužilaštvo da saopšti izvor informacije, dok je policija novinaru oduzela telefon i ugrozila njegove izvore“, rekla je Radulović.
Prema njenoj ocjeni, ni u jednom od tih slučajeva praksa Evropskog suda nije primijenjena, kao ni stroga načela definisanja kada je neki drugi legitimi interes iznad javnog.
Prema njenim riječima, Komitet ministara SE podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji detaljno obrazlaže kada javni interes može biti na drugom mjestu. „Navodi da u tim slučajevima primjenjuje test odmeravanja interesa, koji određuje šta je nephodno u demokratskom društvu“.
„DPNCG se protivi uvođenju obaveze novinaru da oda izvore u pojedinim slučajevima (gotovo sve može biti od značaja za nacionalnu bezbjendost), jer je to idealna osnova za pritisak na novinare i medije“, kazala je Radulović.
Ona smatra da je bojazan veća jer je bilo slučajeva zloupotrebe pravosuđa u Crnoj Gori.
„Da tendencija postoji ukazuju i primjeri posljednjih mjeseci prošle godine, kada je jasno postojala namjera Vlade da se kažnjava neustajanje na himnu, da se kritika političkih poteza vlasti tretira kao atak na državu, da sudovi ignorišu poslanički iminitet, da policija procijenjuje koja je prava strana istorije“, upozorila je Radulović.
Zbog toga bi, kaže ona, ograničenje zaštite izvora trebako prepustiti Konvenciji i članu 10, kao i bogatoj sudskoj praksi Evropskog suda koju treba da primjenjuju i naši sudovi.
Nacrt zakona je uveo odredbu o dužnoj novinarskoj pažnji, koja je veoma značajna za unapređenje profesionalnosti novinara i medija a što je, kako se navodi, i jedan od ciljeva DPNCG.
„Informaciju prije objavljivanja treba detaljno provjeriti i čuti drugu stranu. To se i do sada podrazumjevalo u struci ali nact zakona propisuje kao obavezu, jer će sudovi u slučajevima tužbi cijeniti novinarsku dužnu pažnju u obradi informacije“, kaže Radulović.
Ona smatra da je pogrešno što je u Nacrtu predviđeno da je za objavljivanje medijskog sadržaja odgovornost solidarno podijeljena između osnivača, glavnog urednika, urednika rubrika i novinara.
„Ulogu i odgovornost urednika i novinara trebalo bi normirati radakcijskim statutima ili pravilnicima, a odgovornost za loš rad takođe već reguliše Zakon o radu“, kazala je Radulović.
Prema njenim riječima, iako u Nacrtu postoji namjera Ministarstva/vlade da novinari i mediji budu što odgovorniji za svoj rad, takva mogućnost nije prihvaćena kada su u pitanju državne institucije.
„Kako će novinari raditi sa dužnom novinarskom pažnjom ako ne dobiju izjavu/odgovor/informaciju od druge strane, što je veoma česta i svakodnevna praksa na relaciji mediji/organi vlasti?“, upitala je ona.
Ministarstvo je, kaže ona, odbilo predlog DPNCG tokom izrade radne verzije zakona, da sud po hitnom postupku naloži državnom organu da novinarima dostavi tražene inforomacije.
Navodnu brigu za nedostatak medijske samoregulacije, Ministarstvo je, navodi ona, htjelo da rješi uvođenjem odredbi koje bi državi dale mogućnost da finansira “jedinstveno” samoregulatorno tijelo ili ko-samoregulatorno tijelo.
„Iz nacrta zakona koji je objavljen na sajtu Ministarstva kulture, a nakon ekspertize SE, takva odredba je izbrisana pa treba obratiti pažnju na konačnu verziju zakona u ovom dijelu“, kaže Radulović.
Ona je podsjetila da se DPNCG protivilo namjeri Ministarstva da finansira samoregulatorna tijela, navodeći da je to pokušaj regulacije od države.
Bonus video:
