NEHUMANI USLOVI

Rožaje: U školi na albanskom bez mokrog čvora i vode za piće

„Učionice su mračne, nastavu je nemoguće održati bez svjetla po danu. Koliko god se nastavnici trude, djeca su rijetko nasmijana. Grijemo se na zastarjele furune. Uprkos želji đacima ne možemo da ponudimo mnogo“, rekao je Ljaić
80 pregleda 28 komentar(a)
škola Dacić, Foto: Aida Skorupan
škola Dacić, Foto: Aida Skorupan
Ažurirano: 07.01.2015. 08:00h

U nehumanim uslovima, tamnim učionicama, zgradi bez mokrog čvora i vode za piće, 22 osnovca pohađaju nastavu u Dacićima, jedinoj školi u Rožajama na albanskom jeziku.

U nekadašnjoj ambulanti, prostoriji ne većoj od devet kvadrata uči kombinovano odjeljenje od prvog do četvrtog razreda.

U jednoj do uče đaci od petog do osmog, a u drugoj su učenici devetog razreda. Prosvjetni radnik i roditelj Hadžija Ljaić je kazao da je škola u Dacićima izgrađena 1946. godine novcem mještana tog naselja, Gornjeg i Donjeg Bukelja, Peškovića i Bandžova.

„Kamenje i ostali potrebni materijal su vukli volovi, radilo se sa puno entuzijazma kako bi djeca iz šest pograničnih rožajskih sela dobila školu. Kakva je tada izgrađena, takva je i dan-danas. Mokri čvor je vanjski, kao što je bio u prethodnom vijeku. Pošto kod nas padaju veliki snjegovi, većinu godine je neupotrebljiv. Djeca se plaše da ga koriste“, kaže Ljaić.

Ističe da škola nema ni pijaću vodu, jedina česma je u dvorištu, a zaledi sa prvom hladnoćom.

„Učionice su mračne, nastavu je nemoguće održati bez svjetla po danu. Koliko god se nastavnici trude, djeca su rijetko nasmijana. Grijemo se na zastarjele furune. Uprkos želji đacima ne možemo da ponudimo mnogo“, rekao je Ljaić.

Pored adaptacije, smatra on, trebalo bi razmisliti i o promjeni lokacije škole, s obzirom da je postojeća smještena pored regionalnog puta ka Kuli.

Prve kuće su udaljene oko dva kilometra.

„Dvorište škole nije ograđeno, ulaze i stoka i ljudi, baca se smeće, to je katastrofa. Pored toga, put do škole je opasan“, rekao je Ljaić. Roditelj Naser Dacić je kazao da naročito zimi, djeca su nesigurna na putu do škole. “Kada se mimoilaze dva kamiona, prinuđena su da preskoče bankinu iza koje je provalija, da se drže za nju i čekaju da vozila prođu pa da nastave dalje... Krov nema zaštitnih oluka, pa smo zimi u strahu da će se na neko od djece sručiti snijeg“, rekao je Dacić.

On smatra da djeca proživljavaju horor odlazeći u školu.

„Nekoliko puta sam išao na roditeljski, to je žalosno, ne ide se čovjeku. Kako je tek djeci. Samo gledaju da što prije izađu i da se vrate u tople domove“, kaže Dacić.

Dacić: Uslovi su veoma loši, ali napravljen je projekat

Direktor škole Ismet Dacić je potvrdio da su uslovi u toj obrazovnoj ustanovi jako loši, ali i da je napravljen projekat za njihovo poboljšanje, čija se realizacija očekuje u skorije vrijeme.

„U razgovoru sa mještanima Plunaca, Koljena i Bralića imamo saznanja da bi mnogi željeli da im djeca pohađaju nastavu na maternjem albanskom jeziku. Neki su i pokušavali, ali bi se ubrzo, zbog loših uslova predomislili. I lokalna i državna vlast moraju što hitnije da učine napore kako bi se škola adaptirala i primila veći broj djece, koja godinama trpe takozvanu prinudnu asimilaciju“, rekao je Ljaić.