Uspostavljenje sistema monitoringa predstavlja najveći izazov u okviru sistema upravljanja vodama, kako za državne, tako i za naučne institucije, smatra profesor Prirodnomatematičkog fakulteta, Vladimir Pešić.
Upravljanje vodama je jedna od podoblasti u okviru pregovaračkog poglavlja 27, koje je Crna Gora otvorila u decembru.
Pešić je agenciji MINA, na pitanje koji su najveći izazovi kada je ta oblast u pitanju, rekao da Okvirna direktiva o vodama (WFD) predstavlja osnovu za definisanje sistema upravljanja vodama u Evropi.
„U okviru sistema upravljanja vodama, uspostavljenje sistema monitoringa voda predstavlja prvi korak i vjerovatno najveći izazov, kako za državne institucije čija je to obaveza, tako i za naučne institucije“, kazao je Pešić.
Kako je naveo, dva glavna izazova kad je riječ o monitoringu su transparentnost, koja govori o kapacitetu institucija da poštuju standarde u toj oblasti i omoguće svim zainteresiranim stranama uvid u monitoring, i drugo je kvalitet podataka.
„Kvalitet podataka je moguće jedino postići angažovanjem referentnih naučnih timova i stručnjaka iz ove oblasti“, istakao je Pešić.
On je podsjetio da se u Evropskoj uniji (EU), u okviru svakog projekta koji ima uticaj na životnu sredinu, moraju predvidjeti značajna sredstva za monitoring, zato što su kvalitet podataka i pravo javnosti da ima tačne i nedvosmislne podatke osnova bilo koje strategije zaštite vodnih resursa.
„Sredstva koja se izdvajaju za monitoring i zaštitu životne sredine u EU, a koja često idu i do deset odsto vrijednosti projekata, omogućavaju rad velikog broja naučnih institucija i timova, otvaraju radna mjesta što, naravno, ima pozitivan efekat na ekonomiju“, precizirao je Pešić.
Na pitanje kako ocjenjuje odnos Crne Gore prema vodnim, i uopšte prirodnim resursima, i može li se, na primjeru devastacije zaštićene rijeke Tare prilikom gradnje autoputa, govoriti o odgovornom odnosu, Pešić je rekao da odgovoran odnos prema prirodnim resursima znači odgovoran odnos prema bidiverzitetu koji je u fokusu velikog broja direktiva EU.
On je podsjetio da je Crna Gora prihvatila da poštuje te direktive kao dio svoga puta prema dostizanju EU standarda.
„Ovo u praksi znači da u fazi planiranja kapitalnih zahvata na životnu sredinu treba uključiti stručnjake iz te oblasti što, nažalost, nije bio slučaj kad je riječ o Tari, ali i drugim projektima u Crnoj Gori“, kazao je Pešić.
Pešić je kazao da svaki zahvat ima uticaja na živi svijet, i to je nemoguće izbjeći. On je rekao da je, kao naučnik koji istražuje biodiverzitet, imao prilike da opisuje endemične vrste ne samo iz Crne Gore, već i iz Njemačke, Holandije, Francuske i Italije.
Kako je naveo, i u tim državama se grade autoputevi i naravno da postoji uticaj na živi svijet, uključujući i vrste koje je otkrio, a žive u rijekama u tim državama.
„Ali u tim državama postoje standardi koji su jednostavni, a to je da uključite stručnjake u proces planiranja da bi dali predloge mjera za smanjivanje uticaja, da uradite monitoring na način kao što sam spomenuo - da bude kvalitetan i transparentan“, pojasnio je Pešić.
On je dodao da ti stručnjaci moraju biti izabrani isključivo na osnovu njihove naučne referentnosti, a ne na osnovu nečije „podobnosti“.
„Kao veoma pozitivan korak vidim odluku Ministarstva održivog razvoja i turizma da krene sa monitoringom rijeke Tare koji će se raditi mjesečnom dinamikom. Ovo će omogućiti da imamo kvalitetne i transparentne naučne podatke“, rekao je Pešić.
On je kazao da vjeruje da aktivnosti ministarstava održivog razvoja i turizma i poljoprivrede, koja rade na pripremi monitoringa voda Crne Gore shodno preporukama Okvirne direktive o vodama, idu u pravcu politike očuvanja vodnih resursa.
„Naravno, treba vremena da se institucije u Crnoj Gori kapacitiraju što je, vjerujem, moguće samo u saradnji sa naučnim institucijama, i na način da razvijamo domaće kapacitete koji će moći da ispune sve zahtjevnije standarde koje će EU postavljati pred nama kad je riječ o zaštiti vodnih resursa“, naveo je Pešić.
On je istakao da to govori „ciljano“, jer kao profesor na Univerzitetu koji je izveo veliki broj magistanata i doktoranata iz oblasti monitoringa i zaštite vodenih ekosistema, ima interes da te mlade ljude, koji su uradili vrhunske dostignuća u nauci, vidi angažovane u naučnim projektima monitoringa vodnih resursa.
„Iskreno, mnogo više nego na projektima nevladinih organizacija čiji rad, naravno, u domenu podizanja društvene odgovornosti prema vodenim resursima, izuzetno poštujem“, dodao je Pešić.
Na pitanje kako komentariše ekspanziju gradnje malih hidroelektrana, i da je to u skladu sa politikom EU u oblasti zaštite životne sredine, on je rekao da, kad se govori o malim hidroelektranama, treba krenuti od dvije naučne činjenice.
„Prvo, naučna istraživanja su pokazala da je uticaj više malih hidroelektrana mnogo pogubniji na živi svijet nego jedne veće, kao i to da male hidroelektrane imaju dokazano negativan uticaj na biodiverzitet malih rijeka, posebno na endemične vrste“, kazao je Pešić.
Druga činjenica je, kako je naveo, da je energetski doprinos malih hidroelektrana u najmanju ruku upitan.
„Jer, kao što je poznato, zbog hidrologije naših rijeka koje u ljetnjem periodu imaju jako malu količinu vode koja je ispod takozvanog biološkog minimuma, te elektrane ne bi trebalo uopšte da rade u ljetnjem periodu“, pojasnio je Pešić.
On je podsjetio da se u mnogim državama u regionu predlaže moratorijum na izgradnju malih hidroelektrana, i da postoji najava o tome čak i u Albaniji, koja je sa najvećim brojem projekata.
Pešić je kazao da će u julu u Zagrebu biti održan najveći kongres evropskih naučnika koji se bave vodama, i da bi sa tog skupa trebalo da bude poslata jaka poruka Briselu i evropskim institucijama da treba uvesti moratorijum na izgradnju malih hidroelektrana na Balkanu.
„Ja ću učestvovati na tom skupu i podržaću tu poruku, a nadam se da nadležne institucije u Crnoj Gori neće čekati da ostanu poslednje na Balkanu koje će predložiti moratorijum“, dodao je on. Na pitanje kada bi Crna Gora mogla zatvoriti poglavlje 27, Pešić je kazao da nema sumnje da će, zvog svoje obimnosti i potrebnog vremena, to poglavlje biti posljednje zatvoreno.
„Iskustva država koja su to uradila prije nas pokazala su da je dužina zatvaranja poglavlja najviše zavisila od toga koliko su državne institucije uspjele da uključe naučnu zajednicu u to poglavlje, i drugo, koliko su bili uspješni da se oslone na domaće kapacitete kad je riječ o dostizanju standarda u toj oblasti“, kazao je Pešić.
Bonus video:
