Rješenjem da Ustavni sud, kad utvrdi povredu ljudskih prava i osnovnih sloboda može ukinuti osporenu sudsku odluku i predmet vratiti na ponovni postupak, ne zadire se u samostalnost ni nezavisnost sudske vlasti, smatra predsjednica Ustavnog suda Desanka Lopičić.
Ona je rekla da se ta nadležnost Ustavnog suda osporava u kontinuitetu i nakon sedam godina od primjene instituta ustavne žalbe, prije svega od redovnog sudstva.
Lopičić je podsjetila da se osporava sa argumentacijom da Ustavni sud nije nikakav instancioni sud u odnosu na sudske odluke donijete u okvirima redovnog sudstva, da je Vrhovni sud najviši sud u Crnoj Gori, pa čak i da Ustavni sud radi neustavno.
Ona je kazala da su takva reagovanja prisutna često i u izraženijoj formi u mnogim evropskim državama, ali da to ne treba da obeshrabri ili navede na promjenu postojećeg zakonskog rješenja, prema kojem će Ustavni sud, kad utvrdi povredu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukinuti osporenu sudsku odluku i predmet vratiti na ponovni postupak.
"Time se ne zadire ni u samostalnost ni u nezavisnost sudske vlasti, već se samo ostvaruje nalog Ustava, Ustavnom sudu da donese odluku ali samo ukoliko je povrijeđeno ustavno pravo ili sloboda", rekla je Lopičić u intervjuu agenciji MINA.
Ona je kazala da se čak i u dijelu javnosti pogrešno prezentira stav da treba „riješiti spor između Ustavnog i Vrhovnog suda u izboru zakonskih rješenja“.
"Nažalost i pojedini državni zvaničnici, su dali izjave u tom pravcu, vjerujem u najboljoj namjeri", rekla je Lopičić.
Ona je kazala da je kasatorno dejstvo odluka Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, koje je propisano važećim Zakonom o Ustavnom sudu i osnovno je rješenje u Nacrtu Zakona, predviđeno i u svim zakonima u državama regiona i šire.
"Alternativa, iz člana 67. Nacrta Zakona, iz koje proizilazi da Ustavni sud ne bi mogao ukidati pravosnažne sudske odluke ako je njima povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajamčeno Ustavom, dovela bi u pitanje djelotvornost ustavne žalbe i predstavljala korak unazad u zaštiti ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori", ocijenila je Lopičić.
Prema njenim riječima, ako bi se oduzelo kasatorno dejstvo odluke Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, to pravno sredstvo više ne bi imalo svrhu.
"Konačno na javnoj raspravi o Nacrtu Zakona o Ustavnom sudu, međunarodni eksperti koji su angažovani u radnoj grupi za izaradu Zakona, istakli su da ovlašćenje Ustavnog suda da ukida odluke suda ne treba dovoditi u pitanje, da je to odavno raspravljeno pitanje i međunarodni standard", istakla je Lopičić.
Na pitanje kako ocjenjuje Nacrt zakona o ustavnom sudu i koje su osnovne prmijedbe, Lopičić je odgovorila da je Ustavni sud Crne Gore “sui generis” ustavni organ sa specifičnom ulogom u pravnom sistemu, ustavno tijelo čije odluke imaju izuzetan značaj, a često i političku težinu.
Lopičić je ukazala da Ustavni sud ima ovlašćenje da u postupku zaštite osnovnih prava stavi van snage zakon parlamenta, propis Vlade, presudu redovnog suda, zabrani rad političke partije, nevladine organizacije, utvrdi povredu izbornog prava i dr.
"Postupajući po tim nadležnostima Ustavni sud ne teži preuzimanju ovlašćenja drugih državnih organa nosilaca zakonodavne, izvršne i sudske vlasti već ocjenjuje da li su se državni organi u stvaranju prava (Zakona), vođenju politike i odlučivanju o pravima građana i njihovoj zaštiti kretali u okviru ustava", rekla je Lopičić.
Ona je navela da je jasna uloga Ustavnog suda kao čuvara najvišeg pravnog akta – on je kontrolor ostvarivanja ustavnosti kao temeljnog načela funkcionisanja Crne Gore kao demokratske države, koja teži vladavini prava.
Lopičić smatra da, nakon osmogodišnje primjene crnogorskog Ustava i sedam godina Zakona o Ustavnom sudu (sa izmjenama i dopunama), nema razloga da Crna Gora mijenja model ustavnog sudstva i da on treba da ostane isti: evropsko-kontinentalni model ustavnosudske kontrole.
Ona je ocijenila da je donošenje novog Zakona o Ustavnom sudu potrebno, prvenstveno zbog poboljšanja nezavisnog položaja Ustavnog suda u ustavnom poretku Crne Gore i samostalnosti uređenja unutrašnje organizacije radi postizanja efikasnosti u radu i odlučivanju.
"Nacrtom Zakona, međutim, Ustavni sud, u materijalnom smislu, još nije pozicioniran u skladu s položajem koji je potpuno i jasno određen Ustavom u odnosu na sve tri grane vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudsku)", rekla je Lopičić.
Ona je kazala da međunarodni standard o pravednoj i zadovoljavajućoj naknadi kao ekvivalentu za uloženi rad, podrazumijeva da bi na visinu plate sudije ustavnog suda osim opšteg, trebalo primijeniti i posebni međunarodni standard koji važi samo za sudije ustavnog suda.
Lopičić je objasnila da bi to trebalo primijeniti kako bi plata sudije bila adekvatna, srazmjerna statusu, dostojanstvu i odgovornosti njegove funkcije, čak i nakon prestanka mandata.
Ona je kazala da je nasuprot tome, odredbom člana 15. Nacrta Zakona, predviđeno da nakon isteka mandata, sudija Ustavnog suda ima pravo da nastavi da radi u Ustavnom sudu na poslovima savjetnika.
"Zamislimo poslanika koji bi imao pravo da po prestanku funkcije radi u Stručnoj službi Skupštine ili ministra koji bi u sličnom slučaju postao savjetnik u Službi Vlade, čiji je bio član“, kazala je Lopičić.
Ona je navela da nezavisnost Ustavnog suda podrazumijeva i nezavisno upravljanje i nezavisno uređenje unutrašnje organizacije suda i njegovih zaposlenih.
“Smatram da specifičnosti u radu Službe Ustavnog suda, koji su prihvatile sve države u regionu, Nacrtom Zakona, nije inkorporiran na odgovarajući način", kazala je Lopičić.
Ona je ukazala da nadležnost Ustavnog suda i njegova ovlašćenja neposredno proizilaze iz Ustava i čine ga najvišim organom ustavnog jemstva.
"Iz supstancijalnog određenja uloge i položaja Ustavnog suda slijede tri osnovna aspekta njegove nezavisnosti: organizaciona, funkcionalna i finansijska nezavisnost. Stoga, bilo je za očekivat da će zakonodavac osigurati finansijsku nezavisnost Ustavnog suda i to kroz izričito ustanovljenje ustavnosudskog budžeta", rekla je Lopičić.
Ona smatra da bi rješenje predloženo u Nacrtu Zakona, uz određene korekcije, predstavlja bolje rješenje od važećeg, jer je iz postupka donošenja budžeta djelimično isključena izvršna vlast.
Lopičić je objasnila da bi se sredstva za rad Suda, prema tom rješenju i dalje obezbjeđivala u jedinstvenom državnom budžetu na predlog Ustavnog suda, a ne na predlog izvršne vlasti, kao do sada.
"Moram da konstatujem da su Nacrtom Zakona na kvalitetan način uređeni i zaokruženi postupci po drugim nadležnostima Ustavnog suda, odnosno usklađeni sa rješenjima u amandmanima na Ustav, posebno u odnosu na propisani način rada, po vijećima koje će doprinijeti efikasnijem radu Suda po ustavnim žalbama", zaključila je Lopičić.
Bonus video:
