Zgrade odjeljenja u Rastovcu i Miločanima zrele za obnovu

Nastava se odvija u bezbjednim uslovima, ali za početak bi bilo dovoljno makar drvenu stolariju zamijeniti PVC-om
55 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 10.09.2014. 13:48h

Osnovna škola „Ivan Vušović“ na Vidrovanu, jedna je od rijetkih vaspitno-obrazovnih ustanova na periferiji Nikšića koja se može pohvaliti konstantnim brojem učenika. U toj školi i njenim područnim odjeljenjima u Rastovcu, Šipačnu, Orahu i Miločanima, nastavu pohađa 440 učenika. Međutim, školske zgrade u Rastovcu i Miločanima odavno su „zrele“ za adaptaciju, ali novca za to nema.

Roditelji bi željeli da njihova djeca uče u boljim uslovima, da se drvena zamijeni PVC bravarijom, da imaju nove klupe, stolice, više prostora. To isto bi, kaže direktor te vaspitno-obrazovne ustanove Momir Mijović, voljeli i on i nastavno osoblje, ali moraju se za sada zadovoljiti postojećim stanjem.

„Svi bismo mi voljeli da je u pitanju novi objekat ili da je makar stavljena PVC bravarija, ali s obzirom na uslove i činjenicu da škola ima četiri područna odjeljenja situacija je zadovoljavajuća. Prozori i vrata jesu stari, ali su u solidnom stanju, - ništa nije polomljeno, nigdje ne duva“, priča Mijović. Zgrada je napravljena prije skoro 50 godina i u njoj nastavu pohađa 41 učenik.

Jednu prostoriju ustupili su JPU „Dragan Kovačević“ tako da u njoj boravi 27 mališana uzrasta od tri do šest godina.

Zbog zaštite na ulaznim i vratima WC-a postavljene su metalne rešetke

„Djeca u vrtiću borave od 12 do 15 časova. Trebalo je da tu budu samo mališani predškolskog uzrasta, ali smo izašli roditeljima u susret i napravili mješoviti grupu“, objašnjava Mijović.

Roditelji bi voljeli da djeca u vrtiću borave duže i da period od 12 do 15 časova bude iskorišten za spavanje, posebno za one mlađe. To će se dogoditi, objašnjava direktor, onda kada se na Vidrovanu nađe adekvatan prostor i adaptira u vrtić, a učionica u Rastovcu bude služila samo za boravak djece predškolskog uzrasta. Sa druge strane škole nalaze se prostorije nekadašnjeg mjesnog doma, a roditelji se potajno nadaju da bi on mogao da postane novi vrtić.

„Taj prostor, koji je bio potpuno uništen, pripao je školi. Uz pomoć Agroinvest banke i određenih privrednika uspjeli smo da adaptiramo mjesni dom, da postavimo novi parket, okrečimo zidove, sredimo rasvjetu i binu. Sala se koristi za potrebe učenika prilikom priredbi i za nastavu fizičkog vaspitanja kada su loši vremenski uslovi“, objašnjava Mijović.

Pomalo neobično za jednu vaspitno-obrazovnu ustanovu ali na ulaznim i vratima WC-a postavljene su metalne rešetke. „Metalne rešetke smo postavili da bi školu zaštitili od onih koji je devastiraju kada u njoj nema nastave. To je bio jedini način. Možda je malo nepopularno, ali je zato efikasno“, objašnjava Mijović postojanje metalnih rešetki.

„Nakon eksplozije na Viru promijenjen je kompletan krov, stavljena je nova cigla i za posljednjih sedam godina, od kada sam direktor, uloženo je preko 20 hiljada eura u adaptaciju objekta, prije svega u sanaciju i zaštitu mokrog čvora i sređivanju mjesnog doma.

Parno grijanje mnogo pomoglo

U ovom trenutku neka veća ulaganja, i pored dobre volje, su iluzorna“, tvrdi direktor.

Ipak se nada da će ih, zahvaljujućidonacijama i projektu Energetske efikasnosti, biti.

„Imamo ideju da uvedemo parno grijanje na drva. Pokušaćemo to da realizujemo preko donatora, a nadamo se da će nam pomoći i roditelji. Nadamo se da ćemo ući u program energetske efikasnosti i onda bi novac rasporedili ravnomjerno na matičnu školu i na područna odjeljenja“, zaključio je Mijović.

Galerija

Bonus video: