Nerazumijevanje je učinilo da se u javnosti program transplantacija pogrešno shvati, što je dovelo do neizglasavanja novog zakona o doniranju organa u parlamentu krajem jula, ocijenio je dekan Medicinskog fakulteta i član CANU prof. dr Goran Nikolić.
Poslanici DF-a, uz uzdržane poslanike SNP-a, nijesu podržali zakon zbog, kako su kazali, mogućnih zloupotreba. Glavna novina zakona je uvođenje podrazumijevane saglasnosti, odnosno da su svi građani mogući donori nakon smrti, osim ako se tome direktno ne usprotive za života ili poslije smrti članovi familije.
Po sadašnjem zakonu, donori su samo oni koji su potpisali donorske kartice. Pozitivna je glasala za predloženi zakon, kao i DPS i SDP, ali je na sjednici bilo prisutno svega 67 poslanika, pa zakon nije dobio potrebnu većinu.
Nikolić je u razgovoru za "Vijesti" kazao da je bez svih društvenih i pravnih uslova medicina potpuno nemoćna da program transplantacije izvede i održi u jednoj zajednici. Bez donora, kako je naglasio, nema ni transplantacija.
Kod transplantacije, potrebno je da ljekari konstatuju kliničku smrt, što je stanje kada je mozak, kao najosjetljiviji organ, trajno oštećen u svim funkcijama osim u regulaciji rada srca i disanja
Koliko je uvođenje zakonske obaveze doniranja organa važno pokazao je slučaj od prije par dana kada je žena u Kliničkom centru Srbije ostala bez novog srca, jer porodica preminulog čovjeka nije htjela da dozvoli presađivanje nakon što se konsultovala sa sveštenikom Joilom Bulatovićem iz Kolašina.
Profesor Nikolić napominje da donorske kartice, koje trenutno funkcionišu u Crnoj Gori, predstavljaju potpisanu saglasnost onoga koji je posjeduje, da se u slučaju kliničke smrti mogu upotrebiti organi.
"Broj donorskih kartica za sada je zanemarljiv. Smatra se da bi program transplantacije funkcionisao na donorskim karticama, potrebno je da ih ima 80 odsto stanovništva. Taj broj je za mnoge samo san", kaže Nikolić. Prema posljednjim podacima, u Crnoj Gori je za dvije godine izdato svega 300 donorskih kartica.
Da bi zaživjele, potrebno je da ih uzme više od 490.000 građana. Nikolić objašnjava da je potreban obuhvat od 80 odsto građana, jer nije svaki bolesnik koji umre pogodan za transplantaciju.
"Tu je izvor mnogih nestručnih komentara, koje smo čuli u Skupštini. Kod transplantacije, potrebno je da ljekari konstatuju kliničku smrt, što je stanje kada je mozak, kao najosjetljiviji organ, trajno oštećen u svim funkcijama osim u regulaciji rada srca i disanja.
To je stanje duboke nepovratne kome. Postoje medicinski testovi koji apsolutno odvajaju nepovratnu od povratne kome. Statistički gledano, broj bolesnika koji dožive nepovratnu komu i uz to imaju donorsku karticu i saglasnost porodice, trenutno je mali. Zato je potrebno da broj donorskih kartica bude 80 odsto ukupnog broja stanovnika", objašnjava Nikolić.
Lakše je naći bubrege i jetru, problem su srce, pluća i pankreas
Profesor objašnjava da transplantacije mogu biti kadaverične (sa pacijenta koji je u kliničkoj smrti) i sa živog donora (davaoca).
"Sa živog donora se mogu transplantirati bubrezi zato što ih ima dva, pa se jedan uzima, a drugi ostaje donoru, i jetra, jer se ne transplantira cijela nego samo njen dio. Srce, pluća, pankreas se mogu transplantirati samo sa kadavera kao donora", kazao je Nikolić.
Nikolić dodaje da društ vo treba da obezbijedi da broj organa za transplantaciju bude onoliki koliki je broj bolesnika koji čekaju transplantaciju: "Naivno je razumijevanje pristupa Eurotransplantu da ćemo samo prijavljivati pacijente kojima je potrebna transplantacija, a da će mreža obezbjeđivati organe.
Možemo da, prateći paranoidne ideje o zloupotrebi i trgovini organima, ne pristupimo Eurotranspantu. Koja je budućnost ako se uzdamo u sopstvene mogućnosti".
Kako radi Eurotransplant - u slučaju kliničke smrti uzima se “genetski kod” preminulog i traže podudarni pacijenti
Nikolić je kazao da je Crna Gora u Eurotrasplant uključena preko Hrvatske, u kojoj važi podrazumijevana saglasnost, jer za samostalno članstvo treba ispuniti uslove koje mi ovog trenutka nemamo.
"Ideja Eurotransplanta je p roširenje baze potencijalnih donora organa. U slučaju kliničke smrti neke osobe, i ispunjena pravnih i etičkih uslova transplantacije njen 'genetski kod' se prijavi sistemu Eurotransplata.
Pretraživanjem već prijavljenih kandidata za transplantaciju, nalazi se najveća podudarnost genetskog koda donora i nekog od pacijenata koji čekaju transplantaciju. Organ se ekspaltira, uzima od donora, i u najkraćem vremenskom roku šalje transplantacionom centru države u kojem ekipa za transplataciju i pacijent kome organ najviše odgovara čekaju spremni za operaciju", rekao je Nikolić.
"Ako je dominantan stav u društv u , kao što je sada, da transplantacije treba da postoje, ali da većina građana ne želi da razmišlja o ideji da bude donor program transplantacije se ne može izvesti", istakao je on.
Bonus video:
