AKTIVISTI BARSKOG "POVJERENJA" KOD SLAVNOG VAJARA MIJA MIJUŠKOVIĆA

Kad imate 86, razgovor je najveća nagrada

Dobitnik Trinaestojulske nagrade za likovnu umjetnost 1992, Mijo je od 1964. do danas predstavio svoje skulpture na preko 40 samostalnih izložbi širom SFRJ, u Mađarskoj, Italiji, Njemačkoj, sedam puta u Francuskoj
651 pregleda 2 komentar(a)
Mijo Mijušković, Foto: Povjerenje
Mijo Mijušković, Foto: Povjerenje
Ažurirano: 09.09.2018. 19:29h

Dobio je do sada slavni vajar Mijo Mijušković najviša državna priznanja, ali sada - u 87. godini života, čini se da mu nema veće nagrade od posjete prijatelja i poštovalaca...

U to su se mogli uvjeriti aktivisti barskog “Povjerenja” koji su ga obišli u sklopu projekta - Dobar dan, kako ste.

U nesvakidašnjem Mijovom ateljeu: muzeju pod vedrim nebom u naselju Suvi potok, ispred njegove kuće, sati u tom lijepom druženju proletjeli su kao minuti koji su obogatili i goste i domaćina.

Svestrani umjetnik u svakoj pori svog bića, dočekao je širokim osmijehom šaroliku “delegaciju” u kojoj je bio i njegov stari prijatelj, čuveni TV novinar Pero Radović.

Osmijeh je bio još veći kad mu je uručen, za ovu priliku idealan poklon - lijepi kamen iz čuvene fasade barskog hotela “Agava”, sačuvan nakon rušenja.

“Radim po cijeli dan ovako oronuo, u ovom brdu u Sutomoru, odvojen od svih. I dalje tražim na stijenama i u njihovoj unutrašnjosti tragove promjena koje su se dešavale kroz protok vremena. Nailazio sam na stijenama nevjerovatne biljege, zapise i crteže, originalne znakove sam ostavljao, a ostatak stijene sam obrađivao u skulpturu”, pričao je umjetnik gostima.

Kako je malo u šali, a više u zbilji rekao, često nema sa kim da razgovara, a svom popodnevnom društvu je poručio da je jedina stvar koju im može zamjerit, “ako se ovdje ne budete ponašali slobodno”.

Gosti svih generacija tvrde da nisu krili divljenje prema Mijovoj fascinantnoj kreativnoj i životnoj energiji, bez obzira na vrlo ozbiljne godine i činjenicu da mu je štap sve potrebniji pri kretanju.

On, međutim, i ne razmišlja da posustane u stvaralaštvu.

S pravom nazvan pjesnikom kamenog neba Crne Gore, čiju ljepotu na čudesan način prikazuje svojim skulpturama koje decenijama izazivaju divljenje gdje god da su izložene, Mijo Mijušković u sutomorskom Suvom potoku na obroncima Sozine živi i stvara preko četvrt vijeka.

Otkako se doselio iz Nikšića, uglavnom druguje sa kamenom kojem dlijetom i brusilicom udahnjuje život i dio svog bića.

Kamen - potku svojih vizija, pronalazio je širom Crne Gore, od kanjona do plaža, a dobijao je kao poklon kamenje iz Indije, sa Himalaja, Kamčatke, iz Egipta i Hilandara...

Unutar kuće i ispred nje, više je stotina njegovih kreacija koje plijene pažnju i laika i najvećih likovnih eksperata...

“Mijo nas je proveo kroz postavke na vrlo jednostavan način. Nije tu bilo priče o tehnikama, niti komplikovanih izraza koji često prate umjetničku kritiku. Slušali smo priče o nastanku skulptura, priče u kojima je najveći junak priroda i ono što ona sama stvara, a kako Mijo kaže, on samo uobliči ono što je Bog stvorio. A kao što smo i vidjeli, Mijo zna da umjetnički obradi i kamenje koje nije samo sa naše planete, o čemu svjedoči divna skuptura koju je napravio od dijela meteorita koji mu je poklonio prijatelj.

Imali smo sreću da sa nama u posjeti bude i neko ko je veoma upućen u Mijovo stvaralaštvo, njegov veliki prijatelj Pero Radović”, kaže za “Vijesti” nakon posjete Dušan Masoničić, koordinator projekta - Dobar dan, kako ste, koji je podržao Crveni krst Crne Gore, a finansira ga Evropska unija uz pomoć Austrijske agencije za razvoj i austrijskog Crvenog krsta.

Dobitnik Trinaestojulske nagrade za likovnu umjetnost 1992, Mijo je od 1964. do danas predstavio svoje skulpture na preko 40 samostalnih izložbi širom SFRJ, u Mađarskoj, Italiji, Njemačkoj, sedam puta u Francuskoj.

Kamen iz sutomorske tvrđave Tabija isklesao je u istoimenu skulpturu koja je krajem 2016. osvojila Gran pri uglednog Crnogorskog likovnog salona “13. novembar” na Cetinju, gdje je nagrađivan još 1968. i 1977.

U Baru inače odavno priželjkuju Mijov “legat park” kod galerije “Velimir A. Leković”.

“Čini mi se da naš grad ne prepoznaje u dovoljnoj mjeri kakva umjetnička gromada je odabrala baš Bar da u njemu provodi starost. Sa tugom je konstatovao da je poklonio jednu svoju reprezentativnu skulpturu, ali da ljudi kojima je poklonjena nisu došli da je preuzmu. Svakako preporučujem svim školama, institucijama i građanima da posjete ovaj umjetnički raj koji je naš čuveni vajar napravio na obodu Sutomora”, konstatovao je Masoničić.

Umjetnik glumio i u dva filma

Malo je poznato da je Mijo svojevremeno glumio u dva domaća filma - “Dani od snova” Vlatka Gilića iz 1980. godine i “Bombaši” Predraga Golubovića iz 1973. Masoničiču, međutim, to nije promaklo...

“U pripremi posjete, na sajtu IMDB sam pronašao podatke o ovim njegovim ulogama, za koje je čak i nagrađivan. Pitam ja njega za te uloge, a on će - vidi ti njega, kako me provocira”, rekao je Masoničić.