Generacija maturanata čuvene bivše tivatske Mornaričko-industrijske škole iz 1953. godine, okupila se juče u Gornjoj Lastvi proslavljajući 61. godišnjicu završetka svog školovanja.
U predivnom ambijentu starog bokeljskog sela, uz čašiću domaćeg vina i rakije, mezu i neizostavnu partiju briškule i trešete, stari i dokazani „arsenalski meštri“ družili su se i obnovili uspomene na školske dane u klupama jedne od najpoznatijih stručnih bokeljskih škola, koja je iznjedrila stotine vrhunskih majstora od kojih su kasnije nastale i desetine uglednih inženjera i tehnoloških stručnjaka.
MIŠ, kako svi Tivćani i danas tepaju Mornaričko-industrijskoj školi, iako je ona taj naziv nosila samo u periodu 1951 - 1956 godine, utemeljena je daleke 1921. godine, kada je u Tivtu, tadašnjoj najvećoj vojno-pomorskoj bazi Kraljevine Jugoslavije, 17.septembra sa radom počela Šegrtska škola Ratne mornarice.
Do 1942. godine Šegrtsku školu je završavalo oko 25 učenika godišnje, brodograđevinske, metalske i elektro struke, a u septembru 1945. godine odlukom komande Ratne Mornarice nove socijalističke Jugoslavije, škola počinje raditi pod nazivom Vojno-zanatska škola.
Godine 1951. škola mijenja naziv u Mornaričko-industrijska škola, a pet godina kasnije u Industrijska škola Ratne Mornarice. Škola postaje samostalna 1968. godine i dobija ime Industrijska škola „Sava Kovačević“, a iz nje je proistekla današnja Mješovita srednja škola “Mladost” u Tivtu.
Privredni gigant
“Skupilo nas se ovdje danas desetak iako smo u našoj klasi imali dosta drugova iz čitave Boke, ali i Konavala. Družimo se i podsjećamo na jedno ekonomski teško, ali lijepo i romantično vrijeme kada smo završavali MIŠ i gotovo odmah potom dobijali svoju koru kruha i posao u Arsenalu. Mi smo zapravo jedna od generacija koja je obnovila Arsenal od razaranja u Drugom svjetskom ratu i učinila ga velikim privrednim gigantom koji je narednih desetljeća hranio pola Boke”, kaže jedan od organizatora druženja maturanata MIŠ-a iz šeste po redu kalse te škole, Andrija Krstović. Pored njega, u Gornjoj Lastvi juče su bili Andro Katurić, Vicko Petković, Niko Bergam, Tonko Matijević, Adolf Vučinović, Savo Grivić, Đorđe Živković, Zvonko Grabić i Filip Rajčević. Jedina još živa njihova nastavnica, Dora Matković, zbog starosti i bolesti, nije se mogla odazvati pozivu na druženje sa svojim bivšim učenicima.
Godine su tu, pa da iskoristimo još ovo malo što ima…”, uz osmjeh dodaje Krstović dok Niko Bergam podsjeća da je njihova generacija brodjila 57 maturanata u dva razreda. Dobar dio njih kao VKV majstori raznih profila decenijama je radio u bivšem tivatskom vojnom brodogradulištu Arsenal koga se stari meštri sa sjetom i neskrivenim emocijama sjećaju i po dobru pominju i danas.
Neki su školovanje nastavili po fakultetima i postali cijenjeni inženjeri u vojnoj i civilnoj industriji, pa je tako jedan od maturanata tivatskog MIŠ-a iz ove generacije, svojevremeno bio i tehnički direktor Aerodroma Dubrovnik.
Bonus video:
