Ogradi i zaključaj: Mještani ne mogu do kuća u Herceg Novom

Novi vlasnici starih, kao i novoizgrađenih objekata, posljednjih godina postavili kapije koje drže zaključanima, pa Novljani i njihovi gosti moraju da kruže i po kilometar da bi došli do svojih stanova
317 pregleda 6 komentar(a)
kapija Herceg Novi, kapije Herceg Novi, Foto: Slavica Kosić
kapija Herceg Novi, kapije Herceg Novi, Foto: Slavica Kosić
Ažurirano: 09.08.2018. 18:14h

Trend postavljanja kapija na ulazima novosagrađenih objekata u Herceg Novom nastavljen je i ove godine, pa mnogi Novljani više ne mogu da koriste prolaze do svojih kuća i stanova.

Sestre Vesna Tomašević i Jasna Mišević, u centru grada u neposrednoj blizini zgrade Opštine, ne mogu da koriste pješačku stazu od svojih kuća do Stepeništa Danice Tomašević jer je komšija, na osnovu sudske odluke, postavio kapiju i zabranio im prolaz.

“Moji roditelji su izgradili kuću 1974. godine i sve donedavno smo koristili taj prolaz. Sada smo prinuđeni da idemo “divljom stazom”, preko razrušene međe, preko koje je moj muž pao i slomio dva rebra. Opština je obećala da će izgraditi 12 metara pješačkog puta, a mi smo tražili da do tada koristimo put koji je nesmetano u upotrebi bio preko sto godina, ali nam to nije dozvoljeno”, kaže Jasna.

Poslije više od pola vijeka, Novljanka V.P. više ne može da koristi prolaz od svoje kuće na Toploj do magistrale. Nakon što je u blizini izgrađen objekat sa više stanova, vlasnici su postavili kapije koje se zaključavaju.

“Ne mogu da razumijem, ali ni da se pomirim sa tim da moja djeca, unuci i gosti moraju da pješače više od pola kilometra da bi došli u našu kuću. Kada je moj otac izgradio kuću, on i još četvoro naših komšija ustupili su besplatno dio svojih parcela da bi se izgradio put koji i danas mogu slobodno da koriste svi koji žive u naselju. Pitam se na šta bi ličilo kada bi te četiri porodice, pozivajući se na vlasništvo nad zemljom postavili četiri kapije”, kaže ogorčena V.P.

Kada su mađarski vlasnici, prije 13 godina renovirali stari hotel “Topla”, sada “Sun Resort”, zatvorili su prolaz kroz kompleks, koji je za desetak okolnih stanara bio najbliža veza sa morem. Bivši vlasnici hotela - HTP “Boka”- dozvoljavali su svima nesmetan prolaz kroz kompleks.

Nezadovoljni mještani organizovali su proteste, pisali nadležnima, ali bezuspješno.

“Od tada nogom nisam kročio u taj kompleks”, kaže šezdesetogodišnji mještanin koji živi u porodičnoj kući koju su izgradili njegovi baba i djed u neposrednoj blizini hotela, koji tada nije bio ni otvoren.

“Ovakvi slučajevi uglavnom završavaju na sudu”, kaže načelnica Komunalne policije Marija Andrić ističe da tek manji broj pritužbi i prijava stigne do njih.

Potreba, naročito izražena posljednjih godina, da se prostor ograđuje, prema riječima psihološkinje Ervine Dabižinović, predstavlja novi koncept, u skladu sa novim političkim poretkom.

“Učestala ograđivanja javnih prostora ili dvorišta predstavlja novi koncept, novi ritam cjelokupnog prostora, naspram nekadašnjeg horizontalnog, otvorenog, pristupačnog, zajedničkog...Novi politički poredak donio je sa sobom i taj oblik promjene. Zajednički javni prostori postaju sve više privatizovana mjesta tako da putevima kojima smo se kao djeca slobodno kretali više nije moguće proći sem uskočiti u tuđi posjed i napraviti prekršaj, povrijediti nečije vlasništvo”, kaže psihološkinja Ervina Dabižinović.

Ona primjećuje da je naš doživljaj prostora danas skučen, omeđen, zatvoren, nedostupan.

“Odvajanje prostora je i odvajanje među ljudima. Sve je zaćutalo pred silom kapitala i neoliberalnog koncepta koji razara dosadašnji svijet i način funkcionisanja društvenosti. Kada se ovom još doda da je ovo samo manifestni dio političke realnosti koja diktira da se zatvaraju granice, da se podižu ograde da se dobijaju na poklon bodljikave žice kojima bi se zaustavljali unesrećeni ratom da migriraju u želji da gole spasu živote“, ističe Dabižinović i tvrdi da je “politička volja ta koja devastira sve - od javnog prostora do profesija, rata, do nas i našeg ličnog”.

Kuća bez prilaza

Prije nekoliko godina, porodica koja je kao socijalni slučaj od Opštine dobila montažnu kuću sa malim dvorištem u Bijeloj, preko noći je ostala bez ikakvog prilaza. Parče zemlje je bilo opštinsko, ali svo okolno zemljište bilo je privatno.

Tek poslije dosta muke, porodica je dobila službenost prolaza koji se uspostavlja najčešće kada vlasnik neke nepokretnosti nema izlaz na javni put, odnosno kada se do javnog puta može doći jedino uz pretjerano zaobilaženje.

Bonus video: