Kada padne mrak u kući Stanislavke Žižić, u Dragovoj Luci, umjesto svijetla pali se šterika. Tako je već više od petnaest dana. Ona i njena petnestogodišnja kćerka sa dugom od čak 4.190 eura za struju, jednostavno su isključene sa mreže.
Stanislavka je samohrana majka i udovica skoro pet godina. Sa kćerkom preživljava od 95 eura socijale. Još jedna socijalna priča otkriva sve manjkavosti sistema u kojem svi dobro znaju da se od tolike socijale ne može živjeti.
„Priznajem, radila sam i na crno. U kafanama, ali više ne radim. Trebalo je školovati dijete, a to se ne može od 95 eura socijalne pomoći“, priča Stanislvka, dok je glas podrhtava.
Potom objašnjava kako je, poslije smrti supruga Radovana, dugo uzaludno pokušavala da kćerki obezbijedi njegovu penziju na koju je imala pravo, ali na kraju nije uspjela. Negdje se, kaže, izgubila njegova radna knjižica sa svim stažom. Uz mnogo muke uspjela je, međutim, da otvori novu i uz pomoć pojedinih firmi, u kojima je Radovan radio nakupila je nepuno dvije godine staža. Ipak, fali jedna godina iz “Metalca” i četiri godine iz Tare koja je otišla u stečaj, a arhiva sa radnim stažom navodno sagorjela u požaru.
„Uzalud sa sam pravdu pokušala da tražim na sudu. Spor sam izgubila jer u arhivi nije bilo te dokumentacije. Ispade kao da nikad nije tu ni radio. Da bi mi dijete ostavrilo penziju rekli su mi da treba najmanje pet godina staža“, ozlojeđeno je prokomentarisala. A onda su joj ugasili struju.
Dok otvara frižider, odavno ispražnjen jer je hranu morala skloniti na neko hladnije mjesto, vraća se na priču o struji. Dug se gomila još 2009. godine od kada je postala korisnik socijale. Isključenje joj je teško palo jer da ima para kaže, platila bi sve. Posljednji razgovori u Elektroprivredi svodili su se samo na jedno, da plati dio duga i onda može dobiti struju.
„Prvo su mi tražili da odjendom uplatim 600 eura, pa onda 300, ali ja sam im rekla da jednostavno nemam te novce. U međuvremenu su i odbili moj zahtjev da se uključim u akciju, iako sam, priznajem, došla sa zakašnjenjem. Ne znam više šta da radim“, ogorčeno je prokomentarisala.
Uz svjetlost šterike rastali smo se sa Stanislavkom. Ona će kako reče kod komišinice da napuni telefon. Tako skoro savkog dana. Sat do dva.
Bonus video:
