Nehumani uslovi

Beskućniku Saši Milatoviću Morača dom, Milenijum krov

Tvrdi da je “kuću” izgradio od materijala koje je dovukao iz kontejnera i sa otpada i da, čim skupi još materijala, planira da izgradi i sprat
82 pregleda 19 komentar(a)
Ažurirano: 04.01.2014. 17:22h

Ispod stijenja na obali Morače, nedaleko od mosta Milenijum i Ekološke zgrade Ujedinjenih nacija, u neuglednoj baraci živi beskućnik Saša Milatović.

Oko Milatovićevog “doma” je smetlište drvenog, metalnog i drugog otpada.

Reportere “Vijesti” dočekao je u iznošenom sakou, otrcanim farmericama i patikama, ruku garavih od loženja vatre i dugom kosom vezanom u rep.

Ispričao je da ima 34 godine, da je u Crnu Goru došao 1992. godine i da nema porodicu, otkada mu je prije tri godine preminuo stric.

Oko vrata mu je naizgled vrijedan lanac, a na rukama po nekoliko brojanica i narukvica.

Spava u drvenoj baraci, čiji su zidovi od propalih drvenih prozora i vrata, prekrivenoj najlonom.

Tvrdi da je “kuću” izgradio od materijala koje je dovukao iz kontejnera i sa otpada i da, čim skupi još materijala, planira da izgradi i sprat.

Milatović je kazao da mu takav život ne smeta, ali da ima problema sa lopovima koji pokušavaju da mu ukradu metal koji skuplja na ulici, a potom prodaje.

“Ovdje mi je super. Nije mi hladno, tu kuvam i spremam. Imam kuću, da prespavam. Probleme mi jedino prave ovi sa trokolicama koji pokušavaju da me pokradu, hoće da mi uzmu i ovo malo što imam. Da nemam ovih pasa, sve bi mi odnijeli. Jednoga sam sreo kako bježi zakrvavljenih očiju, ne znam jesu li ga ujeli ili ne, a to vi vjerovatno bolje znate”, kazao je ljutito Milatović, misleći da su reporteri “Vijesti” došli zbog toga što je neko imao problema sa neuhranjenim psima.

Mona je cijelo vrijeme lajala dok je Milatović razgovarao sa reporterima, a Dona je bila mirna.

Milatović je rekao da psi “samo rade svoj posao”, a kada ga je reporter upitao da uđe u njegovu kuću, pogledavši Monu odgovorio je: “Bolje nemojte”.

On je kazao da je zemljište dobio na korišćenje od vojske i da niko od nadležnih gradskih službi nije dolazio da ga uznemirava.

Građani koji su se šetali mostom negodovali su zbog svojevrsne deponije u centru grada, a mnogi nijesu vjerovali da je to nečiji dom.

“Ne možemo više djecu da povedemo na obalu naše rijeke od otpada, čergi, zaraza i ostalog što se nakupilo”, kazao je Marko Pavićević.

Sa Milenijuma, koji je koštao sedam miliona eura, Milatovićeva “kuća” izgleda kao velika deponija, a kontrast pojačava i moderna ekološka zgrada.

Od Sarajeva i Srbije do Nikšića i pećine

Milatović je rekao da je devedesetih godina prošlog vijeka napustio Sarajevo i otišao u Srbiju, a da je u Crnu Goru došao jer mu je pokojni otac porijeklom iz okoline Nikšića.

Tamo je, tvrdi, i živio do smrti strica, a potom se preselio na lijevu obalu Morače.

“Vojska me je pustila da živim ovdje, sad evo pravim i kuću, a nijesam ja htio kao ostali da živim u vozovima i parkovima. A za Sarajevo i Srbiju više se ne vraćam živ”, kazao je Milatović.

Kuva u sudu od motornog ulja

Milatović je kazao da na Velikoj pijaci, odnosno Gintašu, povremeno prodaje polovni materijal i alat.

Od toga, tvrdi, kupi nešto hrane, koju sprema na vatri u velikom četvrtastom metalnom sudu, u kojem je nekada najvjerovatnije bilo motorno ulje.

Na ognjištu se nešto krčkalo u vrijeme posjete reportera “Vijesti”, ali je Milatović vidno mršav i prehlađen.

Galerija