"Srećna sam što sam nakon sestrine smrti njenoj djeci pružila dom"

“Dom u Bijeloj ima dobre uslove za smještaj djece, ali djeci nedostaje ljubav"
148 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 24.10.2013. 18:54h

Dan otvorenih vrata, koji je, u okviru kampanje “Svako dijete treba porodicu”, juče, u saradnji sa UNICEF-om, organizovao Centar za socijalni rad Danilovgrad, nažalost, nije privukao veliki broj građana. U sali muzeja, gdje su organizatori, ali i hranitelji iz te opštine govorili, bilo je tridesetak građana.

Šefica te službe Centra Milanka Simović rekla je da je 19 djece iz te opštine, koji su ostali bez roditeljskog staranja, pronašlo dom u srodničkim hraniteljskim porodicama, šestoro je u Domu u Bijeloj, a nekoliko njih, koji imaju smetnje u razvoju, smješteno je u ustanovama van Crne Gore.

“Dom u Bijeloj ima dobre uslove za smještaj djece, ali djeci nedostaje ljubav. Možemo da budemo slijepi i gluvi za sve što se dešava oko nas, ali kada čujete šta se dešava oko nas, kada čujete da je svakodnevno milion djece izloženo patnji, zlostavljanju, onda vas to mora dotaći”, kazala je Simović.

U Crnoj Gori ima 307 srodničkih hraniteljskih porodica, a samo 14 hraniteljskih, odnosno onih koje su pružile dom djeci sa kojima nijesu ni u kakvom krvnom srodstvu.

“Prije četiri i po godine sestra mi je poginula. Ostalo joj je troje maloljetne djece. Najmlađa kćerka imala je dvije i po godine. Oni su željeli da ostanu sa nama u porodici. Obratili smo se MRSS i ostali su kod nas. Bilo je teško i nama i njima, ali uz pomoć MRSS-a možemo dosta da im priuštimo”

“Na osnovu procjene individualnih potreba djeteta i kapaciteta određene hraniteljske porodice, centar za socijalni rad odrediće kojem djetetu odgovara koja hraniteljska porodica”, rečeno je danas.

Istaknuto je da je od izuzetne važnosti da svi članovi buduće hraniteljske porodice budu pripremljeni za dolazak djeteta, kako bi se ono lakše prilagodilo životu u novom porodičnom okruženju.

Na prezentaciji je pojašnjena razlika između usvajanja i hraniteljstva, uz napomenu da je hraniteljska porodica u obavezi da njeguje kontakt djeteta sa njegovom biološkom porodicom, kako bi se olakšao povratak djeteta u nju onda kada se za to steknu uslovi i ako je to u njegovom najboljem interesu.

Mali broj građana na Danima otvorenih vrata, Foto: Jelena Jovanović

“Hraniteljstvo je privremeni oblik zaštite djeteta koje nema adekvatno roditeljsko staranje. Hraniteljska porodica njeguje dijete, brine se o njegovom zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, pružajući mu onu prijeko potrebnu toplinu porodičnog doma”, rekla je psihološkinja Sena Bahović.

Centar za socijalni rad procjenjuje i odabira hranitelja u skladu sa važećim zakonskim propisima. Tom prilikom se procjenjuju kapaciteti porodice za brigu o djetetu, motivacija i senzibilitet potencijalnih hranitelja, skladnost odnosa u porodici i minimum neophodnih socijalno-ekonomskih uslova za prijem djeteta u porodicu.

Briga o sestrinoj djeci

Danilovgrađanka Mileva Jovanović je, nakon smrti sestre, preuzela brigu o troje djece.

“Prije četiri i po godine sestra mi je poginula. Ostalo joj je troje maloljetne djece. Najmlađa kćerka imala je dvije i po godine. Oni su željeli da ostanu sa nama u porodici. Obratili smo se MRSS i ostali su kod nas. Bilo je teško i nama i njima, ali uz pomoć MRSS-a možemo dosta da im priuštimo”, rekla je Jovanović.

Pored sestrine, ona ima i svoje troje djece. Ipak je, kako je kazala, srećna, jer je pružila dom svojim sestrićima i sestričini.

“Sreten ima 18 godina, Velizar 14, a Nada sedam godina. Dobri su đaci. Sreten ima samo dvije četvorke i nadam se da ću moći da ga pošaljem na fakultet. Nada mene i mog muže zove mamom i tatom. Prije tri godine je, kada se vratila iz vrtića, pitala mog muža može li da joj bude tata. Od tog dana tako nas zove”, ispričala je Jovanović.

Njen savjet je da djecu koja imaju bilo kojeg srodnika ne treba slati u dom.

“Uz pomoć MRSS sve porodice mogu to da uspiju. Problem je što sa djecom poslije 18 godina. Zato apelujem na nadležne da razmišljaju o tome, jer u su oni mali i sa 18 godina”, rekla je Jovanović.

Đukić: Iako pazim unuka, treba mu ljubav roditelja

Slavka Đukić, koja podiže unuka, sina pokojne ćerke, takođe je pričala o svom iskustvu.

“Uzela sam ga jer se otac nije pojavljivao nakon smrti moje kćerke. Bilo bi mi puno teško da je otišao u dom. Sve što mogu da dam od sebe pružam mu, možda čak i bolje nego što sam svojima kad sam ih podizala. Daću sve od sebe. Kopam, nemam nikakvih primanja izuzev ovih od socijalnog, ali, i pored toga, treba dosta”, rekla je ona.

"Želja mi je samo da ga izvedem na put": Slavka Đukić, Foto: Jelena Jovanović

Otac njenog unuka se, kako je kazala, niti javlja, niti interesuje za dijete.

“Želja mi je samo da ga izvedem na put. Ako uspijem u tome... Ko god dođe u takvu situaciju neka uzme djecu. Ja ne kažem da im u domu fali da jedu i piju, ali fali im ljubav. I mom unuku, iako ga pazim, treba ljubav roditelja”, rekla je ona.

Galerija

Bonus video: