Goran Stanković: Svuda bi me nagradili, a ovdje sam poginuo

"Svaki dokaz pada pred crnogorskim sudovima. Istina ne može da oživi”
111 pregleda 4 komentar(a)
Goran Stanković, Foto: Savo Prelević
Goran Stanković, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 17.10.2013. 17:29h

Bivši policajac Goran Stanković, koji je prvi progovorio o prebijanju pokojnog boksera Aleksandra Pejanovića u policijskoj betonjerci, još ne može da pronađe posao i proda kuću i imanje.

Stanković je sredinom avgusta ove godine u “Vijestima” objavio oglas da prodaje plac od dva i po hekatara, sa kućom od 140 i pomoćnim objektom od 300 kvadrata u Martinićima.

On je u oglasu naveo da zemlju i porodničnu kuću u kojoj živi sa suprugom Tanjom i devetogodišnjim sinom Vasilijem prodaje ili uz doplatu mijenja za stan od 40 do 45 kvadrata u Podgorici.

Stankovićev život pretvorio se u pakao nakon što je saopštio istinu - da je pokojni Pejanović brutalno prebijen u podgoričkoj betonjerci.

“Nijesam ni posao uspio da pronađem. Za mene nema posla, ni za mene ni za ženu"

“Niko od kupaca me nije zvao. Jedino od Boga tražim pomoć. Ostala mi je samo vjera u Boga, da ću svoju porodicu nekako izvući iz ove situacije. Njemu se obraćam svaki dan”, kazao je Stanković.

Dodao je da je ponovo dobio poziv da svjedoči na suđenju bivšim kolegama Ivici Paunoviću, Milanu Kljajeviću i Milanku Lekoviću, kojima se po treći put sudi za prebijanje Pejanovića.

“Ponovo da prolazim kroz isto, 17. oktobra, jovo - nanovo. Ponovo idem u neravnopravnu borbu... Svaki dokaz pada pred crnogorskim sudovima. Najgore je što istina ne može da oživi”, rekao je Stanković.

Istakao je da njegovi problemi traju od 2009. godine, odnosno od prebijanja Pejanovića u betonjerci Centra bezbjednosti u Podgorici.

“Kao bolest kad neka napadne čovjeka. Metastaza, pa malo terapije... sve je od danas do sjutra. Ne postoji plan na duže staze. Život moje porodice je neizvijestan. Prava borba za život, u kojoj se jedino u Boga uzdam jer u ljude ne mogu”, kazao je Stanković.

Tražio je kaže posao, ali nije ga mogao naći.

“Nijesam ni posao uspio da pronađem. Za mene nema posla, ni za mene ni za ženu. Mogu da radim u mojoj struci poslove, odnosno u sekjuriti agencijama, ali ne daju oni to. Sve provjere za sekjuriti agencije idu preko Uprave policije, koja vrši opstrukciju. Da sam tesar ili stolar, možda bih i našao posao, ali ne umijem da radim taj zanat. Da idem u kanal da kopam ne mogu zbog godina i zdravlja, možda bih dan dva mogao, a treći ne bih mogao iz kreveta da izađem”, rekao je Stanković.

Istakao je da je siguran da živi u nekoj drugoj zemlji da bi njegov postupak bio vrednovan.

“Ovako sam zbog toga u ovakvoj Crnoj Gori poginuo”, kazao je on.

Viši sud u Podgorici sredinom juna po drugi put je ukinuo osuđujuću presudu policajcima Paunoviću, Kljajeviću i Lekoviću, koji su sredinom februara osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, zbog prebijanja Pejanovića u podgoričkoj betonjerci prije četiri godine.

Viši sud je ranije, u prethodnom postupku, kada su Paunović, Kljajević i Leković osuđeni na tri i pet mjeseci zatvora, vratio predmet na ponovljeno suđenje, jer po tadašnjem njihovom mišljenju u tom postupku nijesu utvrđene sve činjenice.

Zbog prebijanja Pejanovića optuženi su i bivši rukovodilac ekspoziture za poslove dežurstva u podgoričkoj policiji Ratko Rondović i njegov tadašnji pomoćnik Dušan Raičević, kojima se sudi za nesavjestan rad u službi.

Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević suspendovao je policajce protiv kojih se vode krivični postupci.

Bonus video: