sozina puna jama

Turisti zainteresovani za Rumiju, planinari upozoravaju na moguće zamke

Trebalo bi da se povežu oni koji poznaju planinu i pomažu u takvim situacijama - planinari, lovci, šumari, lovočuvari, policija i vatrogasci
51 pregleda 4 komentar(a)
planinari u Baru, Foto: Arhiva "Vijesti"
planinari u Baru, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 12.09.2013. 17:12h

Planinarenje je iz dana u dan sve popularniji vid razonode i rekreacije inostranih turista koji dolaze na odmor u barsku opštinu.

Sa porastom broja planinara u rumijskom masivu raste i vjerovatnoća da će doći do nezgoda, kao nedavno, kada su dvoje turista iz Kazahstana i Ukrajine proveli noć nadomak Gurze, jer ih je u planini uhvatio mrak, a spasioci ih nijesu mogli pronaći.

Predsjednik Planinarskog kluba ”Rumija” i jedan od istaknutih crnogorskih planinarskih entuzijasta i aktivista mr Ilija Vukotić za “Vijesti” kaže da se i u turističkom i u bezbjednosnom smislu tome ubuduće mora posvetiti mnogo više pažnje nego do sada.

“Spasioci koji su tragali za tim turistima nijesu imali ni približnu lokaciju gdje se oni nalaze. Zvali su i mene u dva sata poslije pola noći, ali, bili su toliko uplašeni i dezorijentisani da im i pored najbolje volje nijesam mogao pomoći. Da je bilo informacije o približnoj lokaciji, odmah bismo kontaktirali Marka Vučetića koji preko ljeta održava imanje u Lukićima u Šestanima koji su od Gurze na pola sata hoda”, priča Vukotić.

On sugeriše da se povežu ljudi, koji poznaju planinu i pomažu u takvim situacijama - planinari, lovci, šumari, lovočuvari, policija i vatrogasci, te da se identifikuju ljudi koji stalno žive u planinskim selima “i koji su voljni da pomognu”.

U planini treba postavljati fluoroscentne markacije koje se mogu vidjeti noću, te numerisati ih da bi se eventualni izgubljeni planinar-treker mogao javiti kod kojeg je broja, sugeriše Ilija Vukotić

“Mi sada imamo naše prijatelje koji žive u Pinčićima, Livarima i Lukićima, koje možemo da pozovemo. Već na drugoj strani, u Sozini, nema nikoga da živi i ko se tamo izgubi, moraće da sačeka pomoć iako je centar Sozine dva-tri sata hoda od bilo koje saobraćajnice. Valja znati da u ovim krajevima mnogi bunari nijesu pokriveni, niti obilježeni, pa se u njih, ko ne zna gdje su, može vrlo lako upasti. Ima jama od Paštrovačke gore ka Sozini koje su vrlo blizu markiranih staza, a koje kada ih snijeg zavije uopšte nijesu vidljive, što je takođe velika opasnost”, ukazao je Vukotić.

Zahvaljujući njegovom i entuzijazmu drugih planinara “Rumije”, prije nekoliko godina barska opština je bila uključena u projekat obilježavanja planinarskih staza primorske transverzale, kao dijela velike evropske treking staze koja povezuje Skandinaviju sa Olimpom.

U saradnji sa IRD-om i Planinarskim savezom Crne Gore, “Rumija” je markirala od 35 do 40 kilometara staza od Paštrovačke gore do Lunja.

Tada su urađene i brošure, ali je vegetacija, naveo je Vukotić, vremenom prekrila markacije kojima treba “osvježenje”.

Neophodne su, dodao je on, i kvalitetnije mape, te info-table na počecima svih lokalnih staza.

“Potrebne su nam dobre mape barskih lokalnih staza i puteva, jer su veoma atraktivne, a zaista je veliko interesovanje stranaca za njih. Sada je u trendu aktivan odmor, ne samo planinarenje, već i biciklizam. Turisti tako sada idu na svoju ruku, jer nemaju odgovarajuću informaciju ni kuda ni kako, ponese ih adrenalin, krenu u treking neprikladno opremljeni, bez hrane, vode i uputstava. Primjera radi, ulaz na transverzalu na Sozinu iz Gluhog dola je veoma strm, djelimično prohodan čak i za mještane, ali, privlači turiste avanturiste”, kazao je Vukotić.

Iz “Rumije” preporučuju i da se za bicikliste uredi trasa stare željezničke pruge preko Sutormana, jer je veoma atraktivna i ima “fantastičan nagib od 4,5 odsto”.

Nikako sam u planinu

Bez obzira na iskustvo, upozorava Vukotić, čovjek sam ne smije ići u planinarenje.

“Kada sam počeo da planinarim, uvijek sam imao pored sebe nekog iskusnog mještanina koji je znao da pokaže sve staze. Zbog konfiguracije terena, rastinja i neodržavanja staza, veoma je riskantno da osoba sama ide u planinu i pored markacija. Uz to, ne smije se čekati noć u planini, tada se čak i lovci gube, pa još ako ima magle, pronalaženje nestalih je gotovo nemoguća misija”, poručio je Vukotić.