Propast Valdanosa

Uvala u Ulcinju pod katancem, bivši gosti šokirani onim što vide

I danas, kada su gosti otišli, objekti urušeni a prikolice prodate, ostala je uvala sa svojim usnulim ljepotama i zapuštenim maslinjacima
528 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 21.02.2019. 14:44h

Do Valdanosa iz Ulcinja stiže se vijugavim asfaltiranim putem kroz drevne, živopisne i lijepo uređene maslinjake čuvene žutice.

Međutim, kao i sve ranije godine, na samom ulazu u najljepšu uvalu na ovom dijelu Jadrana, reporter “Vijesti” je nabasao na zarđalu kapiju sa obavezujućim znakom stop i bodljikavom žicom nalik onoj u Dahauu.

Da je prvi put, mogao sam, proklinjući zlu karmu, pomisliti da će iz montažne kućice, ispred koje je drijemao vučjak, izletjeti naoružani vojnici i zavitlati kalašnjikovima. Međutim, iz kućice su izašla dva momka iz obezbjeđenja GP i uljudno mi saopštili da dalje ne mogu.

-Htio sam da napravim neke fotografije - uporan sam ne predstavljajući se mada to nijesu ni tražili pa zaključih da imaju čestih posjetilaca.

-Jeste li vojno lice - pita jedan.

- Ne - kažem.

- A nijeste ni svjetiončar Taro - šeretski dobacuje drugi.

- Nisam ni on - odgovaram prihvatajući šalu.

- A nemate ni potvrdu Ministarstva - ljubopitljiv je onaj prvi.

- Nijesam ni znao da mi treba - kažem.

- E bogami, onda slikajte odavde - kaže on.

Čaroban neponovljiv pogled uprkos bodljikavoj žici

Pogled koji seže do Viline grede sa jedne i rta Mendra sa druge strane uvale, i dalje je čarobno neponovljiv uprkos bodljikavoj žici, zapuštenim maslinjacima, oronulim objektima i devastiranoj plaži.

A Vlada uvalu i dalje čuva od mještana onemogućavajući im prilaz maslinjacima valjda u iščekivanju još jednog strateškog investitora. Takođe, i Ministarstvo odbrane još ćuti nakon što je direktor “Mogul grupe” Džemal Perović prije nekoliko dana, pozivajući se na Vladina akta, ustvrdio da je zabrana ulaska u Valdanos nezakonita.

Perović je objelodanio dva dokumenta, koja su na adresu “Mogula” stigla iz Ministarstva odbrane, u kojima nigdje ne piše da su ministarstvo ili Vlada zabranili ulaz u uvalu iako je kapija spuštena već duže.

"Tražili smo da nam pokažu akte u kojima stoji da je zabranjen ulaz u Valdanos. Poslali su nam ove dokumente u kojima to nigdje ne stoji", kazao je Perović.

7. januara 1978, za potrebe vojne baze, mještanima je oduzeto više od 94 hiljade kvadrata zemljišta i 18 hiljada stabala maslina starih po 500 pa i više godina

"Mislila sam da ovdje nije bilo rata", obratila se reporteru “Vijesti” nakon što joj se predstavio.

"Pa i nije gospođo", odgvorih joj.

"Ali ovo je opustošeno, kao da je prošla neka pljačkaška vojska ili kao da je bombardovano", zaključi ona.

Htjedoh joj reći da je sve to produkt katanac-politike koju Vlada već duže revnosno sprovodi u Ulcinju, ali oćutah iz elementarnog kućnog vaspitanja da građanima druge države ružno govorim o svojoj. Mada, gledajući plažu, popucale potporne zidove i stepeništa, uništene i porušene objekte, čisto sumnjam da bih je ubijedio u suprotno.

Uvala sa usnulim ljepotama i zapuštenim maslinjacima

Tražio se krevet više i uvala je živjela danonoćno dok su masline propadale

Eksperti su kasnije utvrdil da je cijena kvadrata u Valdanosu bila 44 eura a stabla masline 417,5 eura. Međutim, tada svemoćnoj JNA, nije se smjelo reći ne. Samo 16, od ukupno oko 200 familija kojima je imovina eksproprisana, drznulo se da ne uzme naknadu i tuže državu. Nakon sudskih postupaka, oni su dobili naknadu za oduzeto zemljište oko tri puta veću od onih koji su odmah potpisali.

Svi oni sada traže pravdu jer zemljište nikad nije privedeno namjeni i spremni su da vrate novac. Umjesto vojne baze, dvije godine kasnije izgrađeno je vojno odmaralište - oko 150 trokrevetnih prikolica, 78 montažnih kućica, 29 četvorokrevetnih bungalova i nekoliko ekskluzivnih vila, rezervisanih za one sa bogatijim epoletama.

Kupalište, koje je u centralnom dijelu, bilo je nasuto pijeskom sa Velike plaže, obod sa lijeve strane bio je rezervisan za mlađe kupače dok su na suprotnoj strani uživali i nudisti.

Osim restorana sa velikom terasom koja pruža izvanredan pogled na cijelu plažu i rt Mendru sa svjetionikom, gosti su na raspologanju imali vrhunske terene za fudbal, košarku, odbojku, tenis i mini golf dok je za najmlađe posjetioce odmarališta rezevisan bazen u neposrednoj blizini noćnog bara.

Gosti su bili uglavnom iz Srbije, članovi porodica vojnih oficira koji su ljetovali po vrlo povoljnim cijenama i imali mogućnost plaćanja na rate.

Nakon večere, gosti su mogli da uživaju u muzici uživo na terasi restorana ili u zvucima tamburaša u lokalu, na pjerni od mora gdje izranja Vilina greda. Tražio se krevet više i uvala je živjela danonoćno dok su masline propadale. I danas, kada su gosti otišli, objekti urušeni a prikolice prodate, ostala je uvala sa svojim usnulim ljepotama i zapuštenim maslinjacima.

Generali nijesu htjeli Valdanos

Ulcinjanin Ismet Kapetanović, sjećajući se tog vremena, ranije je za “Vijesti”, kazao je da mještane niko direktno nije prisiljivao da potpišu ugovore, odnosno rješenja.

Ispod hiljadugodišnjih stabala maslina, na obali mora, prema jednoj od legendi, nalazi se Vilina česma ili Viline vode

Prema njegovim riječima, na ideju da se u Valdanosu sagradi vojna baza, nijesu došli generali.

"Kod pojedinih lokalnih funkcionera, 1976. godine rodila se ideja o Valdanosu kao vojnoj bazi. Godinu kasnije, neformalni razgovori vođeni su s predstavnicima Sekretarijata za narodnu odbranu i prema prvoj varijanti, vojska je htjela da ekspropriše cijeli maslinjak od Nove Mahale, pa sve do obale Valdanosa. Nakon otvorenog negodovanja vlasnika, koji su od tog drveta stotinama godina prehranjivali familije, odustalo se od te ideje i granica je odrezana gdje je i danas", ispričao je tada Kapetanović.

Vilina česma čuva blago

Ispod hiljadugodišnjih stabala maslina, na obali mora, prema jednoj od legendi, nalazi se Vilina česma ili Viline vode. Prije nekoliko stotina godina, ulcinjski moreplovci su, vraćajući se sa napornih krstarenja po Mediteranu, pristajali u Valdanos.

Oni koji su noću ostajali da čuvaju ukotvljene barke i jedrenjake, često su sa Viline česme slušali i uživali u pjesmi i muzici vila. Prema drugoj legendi, u pećini iza Viline česme, vile i danas čuvaju Teutino blago. Možda je i to razlog što je uvala i danas zakatančena.

Galerija