Kada u Baru sretnete Gaja, sigurno prvo ne pomislite da je taj isti čovjek prije pola vijeka snimio ploču koja će postati jedna od najdragocjenijih kolekcionarskih posjeda.
Krajem šezdesetih, Gajov “Backhouse James blues band” je bio atrakcija u britanskom Medveju, ali niko nije očekivao da će njihova ploča postati izuzetno vrijedna.
Poznato je da jedan primjerak prvog i posljednjeg albuma leži u kolekciji legendarnog DJ-a Džona Pila, a na cijeni je jer je rijedak i vrlo autentičnog zvuka.
I Vladimir Gaj Fabijan Velović, kako je puno ime barskog električara, nije previše razmišljao o toj ploči dok nije stigla ponuda izdavačke kuće iz Njemačke, koja je zatražila dozvolu da izda “limited edition”.
“Mi jesmo izdali 30 primjeraka, ali mislim da su nam iza leđa odštampali još stotinu”, priča Gaj koji ni sam nema primjerak ploče jer ga je davno poklonio. Rekordnu vrijednost je dostigao primjerak ploče koji se nalazi u SAD i procjenjuje se da je vrijedan 5.000 dolara.
Momci su bili inspirisani britanskim bluz zvukom, ali nisu bježali ni od čikaške škole, a Gaj posebno ističe da je najveći uticaj na njih imao legendarni Džon Mejel sa kim su svirali Erik Klepton, Džek Brus i mnogi drugi, a čak je Beri Bejli, gitarista “Backhouse James” bio na audiciji za Mejelov sastav kada je izabran Mik Tejlor, 37. na Rolingstounovoj listi najboljih gitarista na svijetu.
Gaj koji je u bendu svirao klavir upoznao se sa Mejelom koji je dolazio na njihove svirke, ali ih je nazivao amaterima.
“I jesmo bili amateri”, dodaje Gaj, koji se u engleskim medijima pominje kao Spot Velović, i koji je “Vijestima nedjeljom” pokazao primjerak “Chatham standard” magazina iz jula 1968. u kom je dobar dio strane posvećen njegovom bluz bendu.
Gaj je rođen u Britaniji početkom 50-ih godina, a već 30 godina živi u Baru, i isto toliko ne svira klavir. Instrument mu je, kako kaže, oštećen prilikom transporta, a nije bilo nikoga ko je mogao da ga popravi u Baru, dok je kasnije ponestalo novca, pa sada klavir samo podsjeća na sviračke dane.
Zanimljiva priča je dovela Gaja do Britanije, a počela je odlaskom Gajovog oca Huseina iz Tuđemila u Tursku daleke 1938. godine. Nije se Husein puno tamo zadržao i otišao je u Kairo gdje ga je rat zatekao u službi sestre egipatskog kralja Faruka. Tu se i upoznao sa budućom ženom Luizom Fabijan, koja je radila u britanskoj ambasadi u Egiptu.
Husein se pridružio Jugoslovenskoj brigadi engleske vojske, a kraj rata je dočekao u Italiji. Za ratne zasluge je dobio priliku da izabere gdje će živjeti i odabrao je Englesku gdje je poveo i Luizu, nakon brojnih peripetija. Kratko su živjeli u sjevernoj Engleskoj, pa su se skrasili u grofoviji Kent gdje je rođen Gaj.
Gaja je u srednjoj školi uhvatio talas hipi generacije i “buntovnika bez razloga”.
“Nisam baš imao ideju šta da radim u životu”, priča Gaj koji je nakon srednje škole upisao kurs elektronike.
Nakon raspada “Backhouse James” benda, odlučuje da se u potpunosti posveti elektrici, a 1977. godina ga život vodi u Saudijsku Arabiju.
Tamo je radio za kraljevsku porodicu tri godine, a planirao je da po povratku u Britaniju nastavi školovanje i dodatno se usavrši u zanatu.
Ali, otac Husein je poželio da se vrati u Crnu Goru i Gaj, koji je stekao nešto kapitala radom u Arabiji, odlučuje da mu se pridruži, te prije 30 godina stiže u Bar.
“Kada sam došao shvatio sam da smo mi veći komunisti nego što su to ljudi ovdje, u komunističkoj zemlji”, objašnjava Gaj kako se iznenadio jer je očekivao nešto potpuno drugačije.
Prezirao je neokonzervativizam koji je promovisala Margaret Tačer u Britaniji, i smatrao je da je taj pokret u suštini primitivan.
“Vraćao je Englesku u 19. vijek, u viktorijansku eru”, kaže Gaj.
Brzo se pokazalo da novi početak neće biti lak, jer nije imao državljanstvo, i to ga je sprečavalo da se zaposli. Nakon više neuspjelih pokušaja odustao je od ideje da dokaže svoje obrazovanje, pa sada prema evidenciju Biroa za zapošljavanje, nema završenu ni osnovnu školu.
Preostalo mu je da popravlja televizore rođacima i njihovim prijateljima, i tako je upoznao buduću ženu. Ulcinjanka Muradija nije odoljela Gajovom šarmu i sada imaju dvoje djece. Arlet studira biohemiju u Njujorku, dok je Sara Luiz jedno vrijeme živjela i studirala u Španiji, a sada je u Londonu.
Kao “izvanjac” Gajo se prisjeća vremena kada je pokušao da shvati gdje je zapravo došao. Politika ga nije zanimala, muzika mu je bila jasna, ali ono što ga je zanimalo, a nije mu bilo jasno jeste istorija.
„Bio sam zbunjen i nisam mogao da shvatim šta je istina, koja je verzija tačna i ispravna“, objašnjava Gajo.
„Srbi su imali svoju verziju istorije, Hrvati svoju, tada jedino Crnogorci nisu pisali o svojoj istoriji, pa sam uvijek bio u dilemi, a želio sam da znam što je više moguće o istorijskim događajima u Crnoj Gori“.
Državljanstvo je dobio 1990. godine kada su počeli ratovi, za koje kaže da ga nažalost nisu iznenadili.
„Stigao sam iz zemlje koja je bila u EU u zemlju koja je to mogla da postane po skraćenom postupku, ali tada to nisu htjeli. I evo sada preko 20 godina kasnije jurimo ka istoj toj EU, koja nam tada nije valjala“, ukazuje Gaj.
To, prema njemu, pokazuje da se u Crnoj Gori desila retrogradna revolucija, koja nije donijela nikakav progres, a što po njemu nije ni toliko teško objasniti.
„U gradovima se dešavaju i nastaju promjene, a ne selu. Selo je konzervativno, a grad je liberalan i dolazi do sudara ideja iz kojih se rađa progres. Ovdje promjene nisu potekle iz gradova, zato nije ni ostvaren napredak“, priča Gaj.
Oduvijek je, kaže, želio da otvori sopstvenu radnju, ali to mu se dugo vremena nije dalo.
Dosta ga je koštalo što je kao neko ko je odrastao na Zapadu pare držao u banci koja ih je “povukla” kada je rat počeo.
Ipak, 30 godina nakon što se doselio radi na tome da konačno u Baru otvori svoj servis i tako iskoristi bogato znanje i iskustvo koje je stekao radeći na više kontinenata..
„Možda je trebalo da kupim diplomu ranije, vjerovatno bih onda brže uspio da završim dosta toga“, dodaje šaljivo Gaj.
Trideset godina je Gaj u Baru, i trideset godina ne svira klavir. Oštećen je prilikom transporta, a nije bilo nikoga ko je mogao da ga popravi u Baru, dok je kasnije ponestalo novca. Klavir sada samo podsjeća na "Spota" i na dane koji su Gaja mogli proslaviti, da su okolnosti bile drugačije.
„Mislim da muzika odslikava slobodu jedne zemlje. Jugoslovenska rok muzika je dugo vremena bila autentična“, ističe.
Muzika odslikava slobodu jedne zemlje
„Na Zapadu su granice jasno postavljene i tačno znaš kuda smiješ da se krećeš. Ako iskočiš iz tih granica, završiš tamo gdje ti je mjesto. Ovdje su te linije krivudave“, objašnjava Gaj razlike između Britanije, Jugoslavije i sada Crne Gore. Nije mu jasno kako može da nikne čitav grad, 100.000 objekata bez građevinske dozvole. Kada upoređuje efikasnost državne uprave, na istoku i zapadu, Gaj kaže da ovdje vlada pravilo - „jedan čovjek – jedan pečat“.
Ali, i pored toga Jugoslavija mu je bila vrlo zanimljiva i Gaj pominje često korišćenu priču o tome kako se moglo spavati gdje god si htio, a da znaš da te niko neće dirati. „Sve je bilo dobro dok se ne miješaš u politiku, a mene tada nije zanimala“, kaže, ali dodaje da ga jeste zanimala muzika i ističe da mu je bila vrlo zanimljiva fuzija roka i izvorne muzike u Jugoslaviji.
Kao posebno dobre i zanimljive radove ističe prve albume Bijelog dugmeta. „Mislim da muzika odslikava slobodu jedne zemlje. Jugoslovenska rok muzika je dugo vremena bila autentična“, ističe.
Stiven Švarc otkrio porijeklo
„Siamo Romani“ (Mi smo Rimljani), pričala je stalno Luiza Fabijan, Gajova majka, kada su razgovarali o porijeklu. On tome nije pridavao previše značaja, religija mu je uvijek bila sekundarnog značaja, ali se više zainteresovao kada je u njegovu kuću došao poznati novinar i pisac Stiven Švarc.
Švarc je došao u Ulcinj da bi saznao više o rabinu i kabalisti koji se zove Šabataj Cevi i osnivač je šabatizma, pa ga je put nanio do kuće Fabijan Velovića. Kada je u razgovoru sa Gajom čuo da se preziva Fabijan, Švarc je bio vrlo iznenađen jer je to prezime ne pripada ni Aškenazima, ni Sefaridima, već rimskim Jevrejima, tako da je očigledno Luiza sve vrijeme bila u pravu. Zanimljivo je da su Luizini roditelji imali isto prezime, Gajov djed je bio iz Francuske, a baka iz Slovenije.
Alisa u zemlji čuda i avanturistička djela
Gaj je odrastao u gradu Čerlsa Dikensa, ali u njegovoj biblioteci dominiraju Lavkraft Klark Ešton Smit i posebno impresivna kolekcija Endrjua Lenga. Neka Lengova izdanja koja Gaj posjeduje je ilustrovao Artur Rekam a u kolekciji je i dragocjena Kerolova Alisa u Zemlji čuda sa Rekamovim ilustracijama. Jugoslovenske pisce kad pomene, Gaj stavi ruku na čelo.
“Probao sam, ali nikada nisam izdržao do kraja. Previše su introvertni a ja preferiram avanturistička djela”, priča Velović koji živi u barskom naselju Mirovica.
Galerija
Bonus video:
