BRIGA o životinjama

Djeca iz Zmaj Jovine pomogla konju, nadležni ništa nisu preduzeli

"Zvali smo Komunalnu policiju, Veterinarsku inspekciju, policiju, ali su nam svi rekli da nijesu nadležni"
74 pregleda 17 komentar(a)
Ažurirano: 29.03.2013. 15:20h

Djeca iz Zmaj Jovine ulice u podgoričkom nasleju Stari aerodrom od srijede su njegovala teško povrijeđenog konja, hranili ga, pojili i pokrivali ćebetom, sve dok ga najvjerovatnije vlasnik juče rano ujutro nije odvezao zaprežnim kolima.

Dok je bijeli konj, sa slomljenom lijevom nogom, bukvalno umirao ispred dvorišta kuće Muja Orahovca na Starom aerodromu, nadležni, po običaju, ništa nijesu preduzimali.

“Konj je ispred mog dvorišta došao oko 16 časova. Primjetno je bilo da mu je noga slomljena, teško je hodao. Djeca su ga odmah zapazila i tokom cijelog dana brinula o njemu. Zvali smo Komunalnu policiju, Veterinarsku inspekciju, policiju, ali su nam svi rekli da nijesu nadležni. Negdje uveče došla je Komunalna policija, ali nam je inspektor rekao da oni nijesu nadležni i vrlo brzo su pošli”, kazao je Orahovac juče “Vijestima”.

On je istakao da je žalosno što niko od nadležnih nije pomogao, dok su građani i djeca iz ulice pokušavali sve da mu ublaže muke.

“Konj je najbolji čovjekov prijatelj i njegova vrijednost je neprocjenjiva. U drugim zemljama konji vrijede daleko više od najmodernijeg automobila, a mi se prema tako plemenitoj i vrijednoj životinji odnosimo kao prema nekoj bezvrijednoj stvari. Pokušali smo da mu pomognemo, davali smo mu hrane i vode, pokrivali ga ćebetom da mu ne bude hladno i vodom hladili slomljenu nogu”, rekao je Orahovac.

On je kazao da je bilo vidljivo da je neko brinuo o konju, jer je bio čist, timaren i uredno potkovan.

“Ujutro, kada smo ustali, više ga nije bilo ispred mog dvorišta, ali ni u ulici. Komšinica mi je rekla da su rano jutros došli sa nekim kolima i odvezli ga, pretpostavljamo vlasnici”, ispričao je Orahovac.

Njegovali ga do odlaska na spavanje

Djeca iz Zmaj Jovine brinula su o teško povrijeđenom konju u srijedu sve dok nijesu pošla na spavanje. “Bio je kao lijep i mio. Bilo mi ga je jako žao, igrali smo se sa njim, pokrili ga prvo čaršavom, a potom smo donijeli i ćebe da mu bude toplije. Davali smo mu vode, hranili ga. Bilo nam je mnogo žao što je bio povređen. Ujutro kada sam ustao vidio sam da ga nema. Ne znamo ko ga je poveo, ali već prije 6 sati nije ga bilo”, kazao je jedan dječak iz ulice.

Galerija

Preporučujemo za Vas