Skoro 90 odsto pripadnika Granične policije i Centra bezbjednosti Herceg Novog nema riješeno stambeno pitanje.
Posljednji stan uniformisanom policajcu dodijeljen je daleke 1989. godine.
“Kako je živjeti sa prosječnom platom od oko 400 eura i izdvajati za podstanarski stan u gradu, gdje je cijena zakupa stana među najvišim u državi, nije teško zamisliti”, kazali su zaposleni u policiji, ne želeći da im se pominje ime.
Mnogi policajci imaju porodicu i djecu, pa to dodatno usložnjava problem.
Ilustrativan je podatak da u takozvanom depadansu zgrade CB na Toploj tridesetak godina živi nekoliko policajaca, koji koriste samo sobu i kupatilo.
Neki od njih su pred penzijom sa malim izgledom da dobiju stan.
“Ali, zato je velika vjerovatnoća da će, kada odu u zasluženu penziju, ostati i bez takvog smještaja i, kao 'nagradu', dobiti nalog za iseljenje”, rekle su njihove kolege “Vijestima”.
Zato ne malo čudi saznanje da policija u Herceg Novom u blizini Kanli kule, ispod Jadranske magistrale, već 17 godina raspolaže placem na kome je planirana gradnja kolektivne stambene zgrade sa 32 stambene jedinice.
Plac je hercegnovskom SUP-u prije 17 godina poklonio SUBNOR, pa su se mnogi pripadnici policije tada ponadali da će napokon riješiti svoje stambeno pitanje.
Problem je iskrsao kada zbog blizine tvrđave Kanli kule, koja je zaštićeni spomenik kulture, nije dobijena saglasnost za gradnju objekta veće spratnosti i sa više stanova, koji bi samim tim i opravdao investiciju.
Kada je napokon dobijena saglasnost Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, kao problem, pojavio se nedostatak sredstava.
Jedno od rješenja, koje pominju pripadnici policije, moglo bi biti da se pronađe investitor, koji bi, po uobičajenoj praksi, desetak stanova u novoizgrađenom objektu predao policiji, kao naknadu za građevinski plac i građevinsku dozvolu.
Jedno od rješenja, koje pominju pripadnici policije, moglo bi biti da se pronađe investitor
Validnost građevinske dozvole ističe u julu, a tender za izbor investitora još nije raspisan.
Zašto se kasni sa rješavanjem tog pitanja u Herceg Novom, a u Bijelom Polju, Baru i Podgorici, to se rješavalo mnogo efikasnije, pravi odgovor niko ne zna.
Ni nakon deset dana od kada su “Vijesti” proslijedile pitanja ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću, odgovor nije stigao.
Ni predsjednik Sindikata policije Marko Nikčević ne zna detalje o stambenim problemima hercegnovskih policajaca.
Prvi čovjek Sindikata je za “Vijesti” kazao da će za petnaestak dana doći u Herceg Novi, razgovarati sa pripadnicima Centra bezbjednosti i tek tada moći da kaže nešto više u vezi sa gradnjom stambenog objekta za policajce podstanare.
Problem sa rješavanjem stambenih pitanja zaposlenih u policiji, kako je kazao politički analitičar Gojko Pejović, ozbiljnije se pojačao već početkom devedesetih godina prošlog vijeka, kada je došlo do centralizacije ukupne uprave.
“Prvo čemu je pristupila, nakon takozvane antibirokratske revolucije, nova vlast je centralizovala upravu. Poseban interes je pokazan da se brzo i efikasno centralizuju policija i prihodi. Kao što je opštepoznato, u vrijeme SFRJ, poslovima javne bezbjednosti su se bavili opštinski sekretarijati za unutrašnje poslove, a opštine su imale značajan uticaj na organizaciju, kadrovsku politiku i finansiranje tih službi, koje su organizaciono i komandno bile potčinjene republičkom ministru unutrašnjih poslova, kao članu Vlade ili izvršnog vijeća, kako se to tada zvalo. Danas je lako izvesti zaključak da su u periodu prije centralizacije, pripadnici policije, posebno njen uniformisani dio, kvalitetnije rješavali svoja egzistencijalna, posebno stambena pitanja, nego danas. U nekim primorskim opštinama standard zaposlenih u sekretarijatima unutrašnjih poslova je krajem osamdesetih već bio na nivou srednje razvijenih zemalja evropske zajednice”, naveo je Pejović.
On je dodao da su se “pad standarda zaposlenih, nesnalaženje u primjeni određenih modela organizacije policijskih poslova, te improvizacija u kadrovskoj politici, odrazili i na kvalitet rada tog, posebno značajnog organa”.
“Tome smo svjedoci svakodnevno”, zaključio je Pejović.
Načelnici se brzo skućili
“Na drugoj strani, rukovodeći kadar Centra bezbjednosti, uglavnom, uspješno i kvalitetno je rješavao svoj stambeni status”, rekli su sagovornici “Vijesti”, koji nijesu željeli da im se pominje ime.
Od 1990. godine, CB Herceg Novi promijenio je devet načelnika i svi oni, kao i većina njihovih pomoćnika, kako su dodali, vrlo brzo su to pitanje rješavali. Neki od bivših čelnika hercegnovskog Centra bezbjednosti danas žive u Srbiji, a stan u Herceg Novom im služi za rentiranje.
“Neki od rukovodilaca su dobijali stambene kredite”, kazali su sagovornici “Vijesti”, koji ogorčeno ističu da su rukovodioci dobijali kredite između 40 i 50 hiljada i više, a “uniformisani sastav jedva po pet-šest hiljada eura”. Sa tim parama, kažu, teško je i kvalitetno rekonstruisati stan, a kamoli početi gradnju novog ili ga kupiti.
Galerija
Bonus video:
