Studentkinja Jadranka i 40 godina starija domaćica bave se istim poslom - čuvaju djecu.
Dvadesetčetvorogodišnja Jadranka radi kao dadilja jer joj je neophodan novac za studije, a šezdesetčetvorogodišnja domaćica "iz nužde".
"Došla sam u Podgoricu nakon završetka rata (u bivšoj SFRJ). Nakon 25 godina radnog staža u struci, otkaza i podstanarskog života, silom prilika i na nagovor kćerki počela sam da čuvam djecu i starije osobe. Čovjek mora da se snalazi za parče hljeba", kazala je ona.
Trenutno čuva stariju ženu i kaže da je zadovoljna poslom, jer je "poštuju i fino plaćaju". Ističe da je veoma važno naći "fine ljude".
Donedavno je postojala agencija u kojoj su se bavili čuvanjem djece, pa sada i roditeljima i dadiljama preostaje da putem oglasa i preporuka pronađu “podobnu” - porodicu i bebisiterku
Jadranka tvrdi da voli djecu, da joj nije teško da ih pripazi, a i njena majka se bavi tim poslom.
"Mislim da se sve može postići uz dogovor, sve zavisi od ljudi na koje naiđete. Moja majka čuva troje djece i lijepo sarađuje sa tom porodicom, djeca je poštuju i prema njoj se ponašaju kao da im je tetka ili baka", kazala je studentkinja koja je ranije radila u marketima i nekada iz treće smjene išla na predavanja.
Ističe da ima roditelja koji ne žele da im mlađa osoba čuva djecu, jer misle da će često tražiti slobodne dane, ali i zbog izlazaka...
Radno vrijeme traje do osam časova, a Jadranka tvrdi da su roditelji spremni da plate najviše 200 eura. U tu cijenu ponekad su uračunati i posebni zahtjevi.
"Neki traže da im dijete odvedete u školu, da mu spremite obrok, ili ako je mlađe da se poigrate sa njim. Drugi već imaju neke posebne zahtjeve, pa recimo djecu taksijem šalju u školu, mada te porodice su boljeg imovinskog stanja pa im i ne treba dadilja da pazi dijete, nego da mu bude rekreacija - da je psuju, gađaju igračkama...", objasnila je Jadranka.
Oglase za čuvanje djece najčešće objavljuju nezaposlene žene srednjih godina, ali nijesu rijetkost ni djevojke koje studiraju u Podgorici.
Donedavno je postojala agencija u kojoj su se bavili čuvanjem djece, pa sada i roditeljima i dadiljama preostaje da putem oglasa i preporuka pronađu “podobnu” - porodicu i bebisiterku.
Teorijski na faksu praktično u stanu
Trenutno nezaposlena Podgoričanka završila je dječju psihologiju, a tvrdi da joj je čuvanje djece poslužilo kao praksa i bolje poznavanje oblasti koju studira.
"Taj posao sam radila oko godinu i po u svom stanu i naplaćivala sam tri eura po satu. Najčešće sam radila sa djecom od prvog do starijih razreda, imali smo časove od 45 minuta do tri sata. Roditelji su imali razne zahtjeve - dopunsko učenje, praćenje nastavnog programa, neki su željeli da se smanji agresija kod djeteta. Nije bilo toliko teško i ne pamtim neka loša iskustva", kazala je.
Bonus video:
