S.D. iz Gusinja u četvrtak je pretukao bivši muž A.D. i tom prilikom zadobila je povrede glave i hematome na cijeloj lijevoj strani tijela.
Ona je juče „Vijestima“ kazala da je odlučila da se obrati javnosti i upozna je sa svojom pričom, kako bi nadležne institucije pomogle i zaštitile nju i njeno troje djece, “jer svakog trena žive u strahu za svoje živote”.
S. je “Vijestima” kroz suze ispričala da maltretiranje od bivšeg muža traje već 15 godina, te da su “posljednje dvije godine najgore od kako je razvodom, 2011, pokušala da se spasi od nasilja”.
Nakon što je pretprošle godine pokrenula postupak razvoda, sud je, kako je rekla, odlučio da porodična kuća pripadne njoj i djeci dok najmlađa kćerka ne napuni 18 godina.
Za to vrijeme, kako je kazala, sud je odlučio da suprug mora da napustiti kuću. Međutim, on je uložio žalbu na takvu odluku zbog čega, do okončanja postupka, žive zajedno, jer ona nema kud sa djecom.
"...Oborio (me) i udarao po glavi i tijelu, tako da sam bila u polusvjesnom stanju. Dok me je udarao, govorio je da će me ubiti i da više neću biti živa. Činilo mi se da to traje satima..."
Za sve to vrijeme, kaže, i dalje trpi nasilje, možda još i gore nego ranije, koje je rezultiralo time što ju je u četvrtak pretukao.
„Tog dana djeca su otišla u školu, a on u grad. Kada je došao, sjeo je za kuhinjski sto i počeo verbalno da me vrijeđa. Ćutala sam samo da bih izbjegla svađu.
Nakon toga počeo me je da me fizički napada. Branila sam se i bježala po sobi, molila ga da me ne dira, ali on nije odustajao. Branila sam se koliko sam mogla i prijetila da ću pozvati policiju, na šta nije reagovao.
Dok me je tukao rukama i nogama, nekako sam se sabrala i uspjela da pozovem policiju. Nakon toga me oborio i udarao po glavi i tijelu, tako da sam bila u polusvjesnom stanju.
Dok me je udarao, govorio je da će me ubiti i da više neću biti živa. Činilo mi se da to traje satima, dok nijesam čula zvono na vratima, nakon čega je jurnuo i izašao napolje.
Skupila sam posljednji atom snage i uspjela da izađem iz kuće, kako bih se spasila. Napolju je bio policajac“, priča S.
Odvezli su je, nastavlja, do stanice policije u Plavu, a nakon toga u Hitnu službu, kako bi joj ukazali medicinsku pomoć i konstatovali povrede.
Zalud institucije: Centar za socijalni rad u Plavu
„Imam dva sina i kćerku koji su odlični učenici, a na koje sve ovo utiče... Želim da im pružim nesmetano i srećno djetinjstvo, ali jednostavno nemamo gdje da idemo i trenutno smo prinuđeni da živimo sa njim. Nadam se da u državi ima dobrih ljudi koji će nam pomoći“
„Snimljena mi je glava i čula sam doktora koji je kazao da nema lomova. U kakvom sam stanju bila govori i to da me nakon ukazane medicinske pomoći državni tužilac nije mogao ispitati“, kazala je S.
Ona je ispričala da se nakon godinu dana provedenih kod roditelja vratila sredinom jula prošle godine u porodičnu kuću, kako bi, i pored svega, pokušala da održi porodicu.
„Imam dva sina i kćerku koji su odlični učenici, a na koje sve ovo utiče...
Želim da im pružim nesmetano i srećno djetinjstvo, ali jednostavno nemamo gdje da idemo i trenutno smo prinuđeni da živimo sa njim.
Nadam se da u državi ima dobrih ljudi koji će nam pomoći“, kazala je S.
Ona je rekla da će, ako bude živa, uputiti prigovor na rad pojedinih državnih institucija.
Iz plavske policije „Vijestima“ je rečeno da je protiv A.D. podnijeta krivična prijava zbog nasilja u porodici i da je slučaj u toku.
Pasivna država - saučesnik u nasilju
"Očekivala sam da ćemo biti zaštićeni od državnih institucija, ali on je poslije svega toga na slobodi i živi sa nama"
Nadležnima se, kaže, obraćala i ranije, ali nije bio reakcija. “Kao da ne shvataju ozbiljno moju situaciju“, tvrdi S.
Istakla je da joj je ostalo da barem preko medija pokuša da pokrene državne institucije koje bi zaštitile nju i djecu, jer i nakon incidenta u četrvtak A. i dalje živi sa njima u istoj kući.
„Očekivala sam da ćemo biti zaštićeni od državnih institucija, ali on je poslije svega toga na slobodi i živi sa nama.
Svake večeri sa djecom stavljam kauč na vrata sobe kako ne bi ušao i nešto nam uradio.
Srednji sin ne ide u školu da bi me čuvao. Ovom prilikom molim sve nadležne institucije da nam pomognu. Mi nemamo gdje.
Ako država neće, onda ću morati spas za sebe i svoju djecu da potražim u nekoj drugoj državi“, kazala je D., kojoj su prema sudskoj odluci pripala i djeca.
Institucionalno rješavanje situacije "na neki način"
Direktorica Centra za socijalni rad iz Plava Branka Đukić kazala je „Vijestima“, da su radnici te institucije posjećivali porodicu D.
„Ranije smo sa S.D. i sa njenim mužem razgovarali da im on obezbijedi stan i da sve namjesti, ali se povodom toga nijesmo čuli i ne znam šta je urađeno.
I ranije smo išli kod njih i bilo je sličnih situacija, na šta smo reagovali.
Išli smo kod njih i rješavali situaciju na neki način, ublažavali njihov kućni budžet nekim jednokratnim pomoćima i uvijek pomagali kako god smo mogli”, rekla je Đukić.
Galerija
Bonus video:
