Mještani Kuta u Obaličkom putu, naselju koje su ranije zvali “Kamenje” u zaleđu Zelenike, uzalud su se nadali da će Novu godinu dočekati koristeći vodu iz gradskog vodovoda. Iako su u tom naselju izgrađena dva rezervoara i postavljene cijevi u dužini od kilometar, radnici nikšičke firme “Temko” krajem prošle godine bili su spriječeni da posao privedu kraju i omoguće da 30 porodica sa oko 80 članova koristi tekuću vodu u njihovim domovima.
Problem je, kako su naveli u Opštini, nastao zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na gradilištu. Na samo 500 metara vazdušne linije od naselja nalazi se jedan od dva glavna rezervoara za napajanje opštine vodom – Opačica.
Nekoliko domaćinstava u nižoj zoni zaseoka na divlje i uz improvizaciju priključilo se na vodovodnu mrežu koja je još ranije stigla do njihovog sela, ali u ljetnjem periodu i oni ostanu bez vode. Predsjednica Koordinacionog mjesnog odbora za vodosnabdijevanje Irena Dodić n avo d i da njihovi petogodišnji napori da dobiju vodu i žive kako priliči u 21. vijeku, još nijesu dali rezultat. Skoro sve porodice su na zajednički žiro-račun uplatile po 500 da bi pomogle da se projekat, započet još 2008. godine, završi.
Tako su lani dali 5.000 eura za izgradnju rezervoara u nižoj zoni mjesta, kao i novac za kupovinu zemlje na kojoj je izgrađen rezervoar od 50 kubika u višoj zoni naselja prije četiri godine. „Sve smo dali da bismo dobili vodu“, ističe Dodić. Koviljka Arsić, koja prima penziju od 120 eura, i Dodić, takođe penzionerka, podigle su kredit da bi voda što prije stigla do naselja.
Nije im bilo žao jer su se nadale da će im normalno snabdijevanje olakšati život. „Svaki dan idemo do Opačice da napunimo bidone i donesemo vodu za piće, a za higijenske potrebe naručujemo cisternu sa vodom“, kazala je Dodić. Navodi da se ljeti u vodi koju im doveze cisterna, “poslije 30 dana pojavljuju crvi”.
„Možete misliti kakav nam je život u takvim uslovima“, ogorčena je ona. Koviljka Arsić, koja je u posljednjoj godini imala četiri operacije, sa gorčinom priča da joj je teško u tako neljudskim uslovima bez vode održavati i ličnu, ali i higijenu u domu. „Ovo je sramota. Neću više glasati ni za koga, jer nijesu u stanju da riješe životni problem za 80 ljudi“, ističe Arsić.
Selo broji desetoro djece, a nedavno je dobilo i najmlađeg stanovnika čijim je roditeljima izuzetno teško da u uslovima bez stabilnog vodosnabdijevanja podižu djecu. „Uprkos brizi i naporu, dešavalo mi se da djeca, dok su bili bebe, dobiju kožni osip zbog vode sumnjivog kvaliteta“, priča Natalija Aleksandrov, koja je dvoje djece podigla u uslovima bez vode.
Najstariji mještanin Svetozar Kočarić- Lala, koji je prije 35 godina iz Zrenjanina među prvima došao da živi u “Kamenje”, uspio je da iskopa bunar, ali mu voda iz njega služi samo za pranje, dok vodu za piće mora da kupuje.
Predrag Lukić, kao i njegov komšija, snalaze se kako znaju i umiju da obezbijede vodu - skupljaju kišnicu sa krova. Nabavili su plastične cisterne i druge priručne posude u kojima čuvaju vodu, koju ne smiju koristiti za piće. Mještani ističu da je voda koju najčešće kupuju skupa, te da, naročito ljeti, moraju za nju da izdvajaju velike svote novca što opterećuje njihove, uglavnom, „tanke“ kućne budžete.
Mandić: Razgovaraću sa vlasnicima sporne parcele
U Opštini su kazali da su sa više od stotinu hiljada eura iz budžeta finansirali radove na vodovodnoj mreži u Kutima, u Obaličkom putu, ali da je „zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, do kojih je došlo zbog potrebe dislociranja manjeg rezervoara zapremine 10 kubika i pumpne stanice uslovljene tehničkim razlozima, onemogućen završetak projekta“.
Nakon razrješenja spornog pitanja u junu prošle godine radovi su nastavljeni, tako da je izvođač do sada završio građevinske radove na manjem rezervoaru i pumpnoj stanici, a do završetka projekta potrebno je izvesti m o nt a žu mašinske i elektroopreme i manje završne zanatske radove.
Za okončanje preostalih radova predviđa se rok od mjesec. Mještani su kazali da porodica Maslan nije htjela da proda parcelu od oko 30 kvadrata na kojoj je prema tehničkoj dokumentaciji planirano postavljanje postrojenja. Njima je prije nekoliko godina nuđeno da im se za kvadrat plati 200 eura, ali su oni tražili nekoliko puta veći iznos.
Mještani su, kažu, saznali da je dogovor, ipak, postignut. Predsjednik Opštine Dejan Mandić kazao je za “Vijesti” da će narednih dana razgovarati sa vlasnicima „sporne“ parcele i da se nada da će naći njihovih kuća zajedničko rješenje.
Galerija
Bonus video:
