Najstarije škole u Crnoj Gori: Učenika manje nego vijek prije

Iz godine u godinu smanjuje se broj učenika u seoskim školama, neke su odavno zamrle i u njima se ne čuje žamor, vesela dječja graja. Ne čuje se glas učitelja
831 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 25.11.2012. 16:22h

Svi smo, ili makar većina nas, nevješto crtali kose i prave linije, učili prva slova čvrsto držeći bukvare u svojim rukama, imali računaljke, i učili naizust tablicu množenja, dijeljenja, Dučića, Šantića, Njegoša...

Otkrivali smo tajne znanja, ponekad se plašili "strašnih" zadataka iz matematike, jednačina sa dvije nepoznate ili išli nespremni na časove. Činilo nam se da nastavnici nekako znaju (vjerujem da i jesu znali), pročitaju nam sa lica, jednostavno dokuče, da nismo učili, i gotovo uvijek prvo su te učenike prozivali.

Satima smo učili prije kontrolnih, pismenih, popravljali ocjene ili u pubertetskoj groznici, bez razloga bježali sa časova.. Ljutili smo se na profesore i umišljali da nas mrze, ipak, svi se mi, sa radošću sjećamo đačkog doba.

Najstarije škole u Crnoj Gori: Počelo od Njegoša i manastira>>>

Neke od škola, na žalost, zatvorene su, u nekima ima manje učenika nego prije jednog vijeka, ali to ne umanjuje njihov značaj niti doprinos koje su dale Crnoj Gori

Iz godine u godinu smanjuje se broj učenika u seoskim školama, neke su odavno zamrle i u njima se ne čuje žamor, vesela dječja graja. Ne čuje se glas učitelja.

Da ne bi ponavljali priču od prošlog broja kada je predstavljeno pet starih škola u Crnoj Gori, samo pojašnjenja radi, napominjemo da Ministarstvo prosvjete ni do juče nije odgovorilo koje su najstarije škole u Crnoj Gori, iako su im pitanja odavno poslata.

Zbog toga u stalnoj rubrici Top 10 umjesto o prvih deset škola u Crnoj Gori, biramo drugih pet koje jesu među najstarijima, a svakako i među onima kroz koje su prošle mnoge generacije..

Neke od njih, na žalost, zatvorene su, u nekima ima manje učenika nego prije jednog vijeka, ali to ne umanjuje njihov značaj niti doprinos koje su dale Crnoj Gori..

Škola na Orjoj Luci

U Bjelopavlićima koji imaju bogatu tradiciju u oblasti prosvjete učenost je uvijek bila na cijeni. Prva škola osnovana je na Orjoj Luci 1857. godine, šest godina kasnije otvorena je škola u Ostrogu.

Nedugo zatim otvorene su škole u Ždrebaoniku 1870, Zagaraču 1872, Rsojevićima i Frutku 1874, Danilovgradu 1878, Spužu 1879, Martinićima i Barama Šumanovića 1899, Pavkovićima 1906, Novom Selu 1907. i Gostilju 1909.

Jedan od prvih učitelja u toj školi bio je Maksim Šobajić u čijim neobjavljenim zapisima piše da ga je knjaz Danilo postavio za učitelja škole

Stvorena je od dvije sedmorazredne škole Bare Šumanovića i Zagorka. Prema podacima iz knjige dr Zorana Lakića "Danilovgrad kroz istoriju" osnovna škola na Orjoj Luci spada u prvih deset osnovanih u Crnoj Gori, a zasluge za njeno otvaranje vezane su za tadašnjeg knjaza Danila Petrovića, koji je ustupio svoj dvorac za smještaj škole.

Jedan od prvih učitelja u toj školi bio je Maksim Šobajić u čijim neobjavljenim zapisima piše da ga je knjaz Danilo postavio za učitelja škole. Te godine, bilo je 15 učenika, gotovo duplo više nego što ih sada ulazi u svijet znanja u toj školi. Sada je u toj školi u kombinovanom razredu osam učenika.

Škola je i dalje u Dvorcu knjaza Danila, ali u jednoj od prvih deset škola u Crnoj Gori u petorazrednoj školi ima nepuno deset učenika, od kojih je jedan prvak

Istoričar Zoran Lakić zapisao je da je organizacija rada škole bila opterećena mnogim problemima.

"To se vidi iz izvještaja Jovana Pešića, učitelja koji bilježi da je veliko opterećenje rada škole bilo sirmaštvo naroda i kraja i razne boleštine. Ni učitelji nisu imali bolje uslove za rad. Kuburili su sa smještajem. Pa, ipak, škola je ostavila pozitivan trag u odnosu naroda prema prosvjeti u cjelini", zapisao je dr Lakić.

Škola je i dalje u Dvorcu knjaza Danila, ali u jednoj od prvih deset škola u Crnoj Gori u petorazrednoj školi ima nepuno deset učenika, od kojih je jedan prvak.

Kotorska Gimnazija

Kotor je bio na dobrom glasu kao grad učenjaka, književnika, učenih pisaca, pjesnika, pravnika, ljekara, umjetnika, slikara, inženjera-graditelja, majstora zlatara, profesora, odvažnih pomoraca...

Na zvaničnom sajtu kotorske Gimnazije navodi se da je ta škola, sa dubrovačkom i zadarskom najstarija gimnazija na prostorima prethodne Jugoslavije i jedan od najznamenitijih kulturnih spomenika.

Kotorska Gimnazija danas radi u zgradi sagrađenoj poslije zemljotresa, 1979. godine. Ima skoro 600 učenika, raspoređenih u 20 odjeljenja i 40 profesora

Ipak, savremena Gimnazija koja radi neprekidno do danas osnovana je 1864. godine. Najviše zasluga za njeno otvaranje pripada Stefanu Mitrovom Ljubiši, poslaniku Boke u Carevinskom vijeću u Beču.

Jedanaest godina nakon osnivanja, 1975. godine integrisani su Gimnazija, Srednja pomorska škola i škola za kvalifikovane radnike i stvoren je Školski centar Kotor, u okviru kojeg su se izučavale, pored gimnazijskih i pomorskih usmjerenja, i razne druge struke i zanimanja.

Od 1. septembra 2003. godine ponovo rade odvojeno kao dvije potpuno samostalne škole Gimnazija i Srednja pomorska škola.

U podacima o ovoj školi navodi se da je od tridesetih godina XV vijeka tu radila gramatikalna škola-prava srednja škola koja odgovara današnjoj gimnaziji. U XVI vijeku je prerasla u višu srednju školu, što odgovara višoj gimnaziji. Tokom XVII I XVIII vijeka je radila više kao niža srednja škola.

Prema istom izvoru ugasila je poslije pet vjekova svoga rada, zajedno sa padom Mletačke Republike 1797. godine, kao i da je od 1811 do 1814. za vrijeme francuske vladavine radila kao niža gimnazija.

Kotorska Gimnazija danas radi u zgradi sagrađenoj poslije zemljotresa, 1979. godine. Ima skoro 600 učenika, raspoređenih u 20 odjeljenja i 40 profesora.

Osnovna škola Brskut

U Brskutu se nalazi škola čiju unutrašnjost već dvije decenije ne ispunjava veseli žamor učenika. U kojoj se već odavno ne uče prva slova i brojke, u kojoj nema bukvara, "teških" pitanja iz matematike poput onog koliko su dva plus tri.

Tamo već odavno nikog ne pitaju koliko će Ani ostati jabuka ako ima 17, tri pokloni Maji, pet Miši... Narodna osnovna škola u Brskutu, otvorena je 1869. godine. Bila je jedna od najstarijih u Crnoj Gori i centar seoskog života.

Tu su se održavale igranke i priredbe, ali se, sa umiranjem sela i luča znanja polako gasila. Prije nešto više od pedeset godina imala je oko 125 učenika, deset godina kasnije tri puta manje, a devedesetih godina prošlog vijeka iz nje su izašla psljednja dva đaka.

U podnožju brda u Brskutu, gdje je škola, nalaze se ruševine nekadašnjeg konaka za učitelje.

Škola je danas samo poveća kuća sa limenim krovom, koja sa brda gleda na cijelo selo

Škola je danas samo poveća kuća sa limenim krovom, koja sa brda gleda na cijelo selo. Ispred se nalazi bista Marka Biljurića, palog heroja iz Drugog svjetskog rata, čije se ime prvobitno nalazilo na tabli škole.

Osnovna škola “Dušan Bojović” - Župa nikšićka

Prva škola u Župi nikšićkoj osnovana je 1871. godine. Škola je otvorena u porti manastira svetog Luke, a prvi učitelj je bio Gavrilo Saičić iz Vasojevića. Škola je dva puta prekidala svoj rad. Prvi put u vrijeme Veljeg rata 1876 - 1878. godine, kada je u zgradi škole bila otvorena bolnica za ranjenike, a drugi za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Povodom Dana oslobođenja Nikšića 1959. godine škola u Miolju Polju dobija ime narodnog heroja Dušana Bojovića, rodom iz Župe

Zbog toga je 1925. godine, najvećim dijelom zahvaljujući mještanima, izgrađena nova školska zgrada. U toj školskoj zgradi do Drugog svjetskog rata bilo je u prosjeku pet odjeljenja sa isto toliko učitelja. Broj učenika je rastao, pa su 1937/38. godine otvorene tri nove škole u Carinama, Morakovu i na Zagradu.

Za vrijeme rata Italijani su spalili školsku zgradu u Miolju Polju, pa su 1944, poslije oslobođenja Nikšića, otvorene škole u Dučicama, Kutima i Vasiljevićima, kao i ranije postojeće škole u Carinama, Morakovu i na Zagradu.

Do 1947/48. godine obnovljena je matična zgrada, pa su prestale sa radom škole u Dučicama, Kutima i Vasiljevićima. Tada se u obnovljenoj zgradi u Miolju Polju prvi put otvara peti razred i škola prerasta u sedmogodišnju, odnosno osmogodišnju osnovnu školu.

U podacima o ovoj školi može se pročitati da je ona bila temeljni stepenik ka daljem obrazovanju nizu budućih profesora, inženjera, ekonomista, sudija, advokata, naučnika

Zbog povećanog broja učenika i dosta lošeg stanja zgrade u Miolju Polju 1963. godine izgrađena je i useljena nova školska zgrada u kojoj se i danas izvodi nastava. Te školske godine na području Župe osnovno školstvo je spojeno u jedinstvenu ustanovu, pa je škola u Miolju Polju postala matična škola, a tri petorazredne škole u Carinama, Morakovu i na Zagradu.

U podacima o ovoj školi može se pročitati da je ona bila temeljni stepenik ka daljem obrazovanju nizu budućih profesora, inženjera, ekonomista, sudija, advokata, naučnika, diplomata, književnika, publicista, novinara, visokih oficira, zaslužnih sportista.

Gimnazija Tanasije Pejatović

U Pljevljima je 1901. godine počela sa radom Srpska gimnazija. Te godine, nakon obavljenog prijemnog ispita upisano je 70 učenika od kojih je bilo 16 učenica. Prvi direktor bio je Tanasije Pejatović, istaknuti profesor i naučnik, čije ime i nosi ova obrazovna ustanova.

Dvanaest godina nakon osnivanja, 1913. godine, Gimnazija počinje sa radom kao Kraljevska crnogorska državna gimnazija, a od školske 1920/1921. godine otvaraju se viši razredi gimnazije.

Od školske 1924/1925. počinje sa radom kao osmorazredna gimnazija. Rad škole djelimično je prekidan dva puta, tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, a po završetku Drugog svjetskog rata, 1944, redovno je nastavljeno sa radom.

Ime “Tanasije Pejatović” gimnazija je dobila 1968. godine, a deceniju kasnije integrisana je sa Školskim centrom iz Pljevalja. Od tada do 1991. radi kao organizaciona jedinica Centra za usmjereno obrazovanje “Treća proleterska sandžačka”, da bi te godine ponovo započela sa radom kao Gimnazija ”Tanasije Pejatović”.

Na zvaničnom sajtu ove obrazovne ustanove navodi se da brojna priznanja koja je dobijala Pljevaljska gimnazija kao ustanova, ili koja su dodjeljivana njenim profesorima i učenicima, dokumentuju opšteprihvaćenu tvrdnju o izuzetnom ugledu ove škole, njenih vaspitača i vaspitanika.

Prema nekim izvorima u Pljevljima je još 1582. radila Mektebi idadija, kao pripravna vojna škola. To su bile četvororazredne škole u kojima su se sticali osnovi za školovanje u carigradskoj Vojnoj akademiji.

Galerija

Bonus video: