REAGOVANJE autora

Cerović: Moja knjiga je uklonjena iz školske lektire jer sam Srbin

"Zašto su izbačena djela skoro svih srpskih značajnih pisaca, a u njoj ostale knjige 'stvaralaca' za koje nijesu čuli ni stanovnici njihove ulice"
533 pregleda 9 komentar(a)
škola, Foto: Luka Zeković
škola, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 23.02.2019. 03:09h

Autor romana “Hrabri dječak Dronjo” Vuk Cerović ocijenio je da je riječ o dobroj i plemenitoj knjizi, koja je izbačena iz lektire jer je on Srbin.

Reagujući na tekst “Dronja čitaju kad nastavnik kaže”, objavljen u “Vijestima” 9. oktobra, Cerović je saopštio da su iz lektire uklonjena gotovo sva djela srpskih pisaca.

Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“Novinar potpisan sa I. Čađenović je, u želji da izazove senzaciju, ukazao na neimenovane nastavnike, koji su se usudili da u lektiru uvrste roman za djecu Vuka Cerovića 'Hrabri dječak Dronjo', 'koji je uklonjen iz lektire 2010. godine'.

U kratkom članku novinar je napravio nekoliko propusta, na koje moram da ukažem, iako pretpostavljam da je u pitanju mlad čovjek. Roman je nazvao ignoratno 'Dronjo', a zove se 'Hrabri dječak Dronjo'.

"Prozvao je nastavnike koji mimo plana i programa u lektiri obrađuju ovaj roman, umjesto da pokaže poštovanje prema tim savjesnim ljudima, koji su se usudili da obrađuju vrijedne knjige, a ne pisanije rođaka crnogorskih funkcionera, koje su uvrštene u lektiru"

Prozvao je nastavnike koji mimo plana i programa za crnogorski jezik u lektiri obrađuju ovaj roman, umjesto da pokaže poštovanje prema tim savjesnim ljudima, koji su se usudili da obrađuju vrijedne i dobre knjige, a ne pisanije raznih rođaka crnogorskih funkcionera, koje su uvrštene u lektiru.

Citirao je riječ 'kurvetina', koja se pominjala u prvim izdanjima knjige, ali je odavno izbačena i naveo jednu sliku porodičnog i jednu sliku vršnjačkog nasilja.

Pokušao je da bude objektivan, pa je naveo mišljenja dr Dušanke Popović i meni sasvim nepoznatog 'stručnjaka' Radoja Novovića iz Zavoda za školstvo, pretpostavljam članova komisije za crnogorski jezik.

Dušanka Popović, stručno i korektno ističe da nastavnik ima pravo po zakonu da u lektitru uvrsti i knjige koje su izvan programa, i da ova knjiga treba da bude u lektiri, a da je uklonjena na zahtjev roditelja. Kojih i kolikog broja roditelja ne kazuje.

Pedagog Novović misli da knjiga nije za lektiru zbog nasilja, koje je u njoj prikazano, jer 'bi škola trebalo da bude idealna institucija u kojoj djeca treba da uče samo dobro, a umjetničke slobode trebalo bi preispitati za uzrast osnovne škole'.

Gdje žive ovakvi stručnjaci, šta su čitali? Ulaze li u škole? Primjećuju li dilere droge koji vrebaju žrtve ispred škola? Viđaju li scene nasilja u kojima čopor vršnjaka tuče jedno dijete? Šta pedagog ima sa tumačenjem književnog djela?

Ovaj čovjek je cenzor, čuvar na ulazu u Had. Samo cenzor može da se ovako stameno založi za ukidanje umjetničkih sloboda. Taj, kao i njegov poznati prethodnik Radovan Damjanović, propušta samo naše.

'Hrabri dječak Dronjo', a ne samo 'Dronjo', je dobra, plemenita, knjiga, koja ima značajnu temu – napušteno dijete.

Ovo je rijetko uspjela knjiga za djecu, ponosan sam na nju, kao i na njenog junaka, sedmogodišnjeg dječaka Duška Markovića, koga napuštaju oba roditelja, a on se trudi da bez ičije pomoći preživi. To je knjiga o hrabrosti i dobroti.

Ovakve knjige treba da čitaju djeca, ali i roditelji, oni koji se ne slažu u braku, oni koji se razvode, jer će, možda, drukčije razmišljati o braku i o životu. Knjiga je životna, takav dječak je zaista postojao, i to djeca odmah osjete. Ovu knjigu djeca hoće i ona je preživjela, bila u lektiri, ili ne bila.

Knjiga je 'uklonjena' iz lektire jer je pisac Srbin, kao što su 'uklonjena' gotovo sva djela srpskih pisaca.

Novinar se ne pita zašto se u Crnoj Gori uči samo crnogorski jezik, a ne srpski, bošnjački, hrvatski. Zašto su izbačena djela skoro svih srpskih značajnih pisaca, a u njoj ostale knjige 'stvaralaca' za koje nijesu čuli ni stanovnici njihove ulice.

I ni riječi o pogubnom autizmu dukljanske samodovoljnosti, koja iz predsoblja raznih sekretara i predsjednika decenijama istjeruje, ne samo iz lektire, već i iz Crne Gore sve darovite stvaraoce koji ne misle kao oni. Ovaj problem je mnogo dublji od novinarevog shvatanja”.