Na tormeđi između Podgorice, Kolašina i Šavnika, kao prirodni most između Sinjavine i Moračkih planina nalazi se Javorje. Turistički neafirmisana planina ljepotom zadivi svakog putnika prolaznika, a onima koji decenijama na nju izdižu sa stokom pruža odlične uslove za poljoprivredu.
Na pašnjacima te planine slika je drugačija nego na padinama daleko poznatije Bjelasice ili Sinjavine. Stada ovaca i pjesma čobana nijesu rijetkost.
Gornjomoračani na katunima radije pričaju o ljepoti mjesta na kojem provode ljetnje mjesece već decenijama, o znamenitim zemljacima, legendama, o planovima da od Javroja naprave turističku destinaciju, nego o tegobnosti svog života
Više od 50 koliba Gornjomoračana, u nekoliko katuna, kako mještani kažu, i više od 700 ovaca i 200 grla govedi stvaraju utisak da je zvanič na statistika, prema kojoj sve manje ljudi živi od poljoprivrede, u tom dijelu kolašinske opštine netač na .
Na Javorju ovog ljeta čak nije bilo teškoća u snabdijevanju vodom, a ni paše za stoku nije falilo. Gornjomoračani na katunima radije pričaju o ljepoti mjesta na kojem provode ljetnje mjesece već decenijama, o znamenitim zemljacima, legendama, o planovima da od Javroja naprave turističku destinaciju, nego o tegobnosti svog života.
Koliba Baošića je na pola planine na zaravni do koje se stiže dobrim makadamskim putem. Pored kolibe stablo javora, jedino koje se može vidjeti na planini koja je ime dobila po toj vrsti drveta.
"Nekada, kažu stari ljudi, cijela planina je bila pokrivena javorovom šumom. Prema legendi, stabla su posjekli Turci da bi spriječili hajduke da se kriju tu. Ovo je rijetko da javor iznikne sam i da se ne osuši…Ne može on sam da raste, treba mu 'društvo'. Ipak, ovaj evo uspijeva, a star je mnogo", ispričala je reporteru "Vijesti" Mara Baošić.
Ona je ponosna na ljepotu i pitomost Javorja. Zbog neobičnog krajolika, kažu mještani, turisti koji se odluče za pješačke ture po toj planini, kažu da je interesantnija od “monotonije Sinjavine”, a dostupnija od Bjelasice.
Na stotinak metara od njene kolibe nekoliko buljuka ovaca i djeca čobani. Svi su iz porodice Bojić, a najmlađi jedanestogodišnji Peđa uvjerava nas da cijelodnevno čuvanje ovaca može biti i te kako zanimljvo. Malim čobanima ne fali kreativnosti u smišljanju igara na pašnjacima planine na kojoj provode cijeli ljetnji raspust, od jutra do večeri.
Koliba porodice Baošić i jedini javor na Javorju
Djeca nijesu kod ovaca samo kada je nevrijeme, tada ih zamijene stariji.
Od starijih stočara saznajemo i za još jednu osobenost javorskih katuna. Naime, u tim kolibama je skoro pedeset neoženjenih momaka. Nerado govore na tu temu, sramota ih, kažu i ne bi da se “preko novina preporučuju”.
U komunikaciji s nekima od njih nemoguće je ne primijetiti pomalo zaboravljene lijepe manire, otresitost, elokvenciju, ali i samouvjernenost i ponos na ono čime se bave i od čega žive.
"Bolje da vam ispričam još nešto zanimljivo o Javorju . Na ovom mjestu je sahranjen veliki junak , morački glavar, senator crnogorski i brdski, vojvoda Mina. Za takvog junaka izabrano je i adekvatno mjesto na najljepšem dijelu, visoko u planini, kako je tada i bio običaj", ispričao nam je Mijo Rnković.
Taj momak, koji je odnedavno i uspješan ugostitelj, jer u podnožju planine ima kafanu “Uskočki čaradak” izgledom potpuno prilagođenu ambijentu, priča i o susjednoj planini Loli, ali i o planovima da se Javorje turistički promoviše.
"O ljepoti planine nema potrebe da govorim to sami vidite. Udaljena je svega 23 km od Kolašina, samo nekoliko kilomatara je makadam, do svake kolibe ima put. Ovdje je sve zanimljivo i ne vidim što bi Bjelasica ili Sinjavina bile zanimljivije.
Ljudi su nekada ovdje ostajali i po cijelu godinu. Turisti koji ovuda prođu oduševljeni su. Za Javorje tek treba da se čuje", tvrdi Rnković.
Galerija
Bonus video:
