USPJEŠNA PRIČA

Petra uskoro prvi doktor podvodne arheologije kod nas

Njeni počeci bavljenja podvodnom arheologijom sežu u 2010, kada su stručnjaci engleskog Univerziteta Sautempton prvi put došli u Crnu Goru
88 pregleda 8 komentar(a)
Ažurirano: 27.08.2012. 18:45h

Za razliku od naših, albanski podvodni arheološki lokaliteti apsolutno su nedirnuti, pa čak i oni na svega deset metara dubine, uključujući i ostatke brodova sa amforama koji su potonuli još prije dva i po milenijuma - prenosi „Vijestima“ impresije iz albanskog podmorja mr Petra Zdravković, arheolog JP Kulturni centar Bar.

Prethodne tri sedmice, sagovornica “Vijesti” provela je u albanskom gradu Saranda, gdje je bila instruktor na međunarodnom treningu podvodnih arheologa. Velika razlika u „tretmanu“ crnogorskih i albanskih podvodnih lokacija počiva prije svega na činjenici da u susjednoj državi nema ronilačkih klubova, kaže Zdravković, dodajući da ljudi koji dolaze da rone u Albaniju moraju da rentiraju ronilačku opremu u Crnoj Gori ili u Grčkoj, „uglavnom na Krfu“. Kod njih, takođe, ne postoji ni zakon koji bi regulisao ovu materiju, „a ponude za ronjenje u njihovim vodama rade grčke firme“.

"Zbog svega toga, njihovi podvodni lokaliteti su predivno netaknuti, dok je kod nas mnogo ronilaca pa je većina lokaliteta na dubini do 50 metara devastirana. U Sarandi smo imali jedinstvenu priliku da na svega desetak metara dubine ronimo na olupinama antičkih brodova nedirnutih još od 4. ili 3. vijeka prije nove ere. To su bili teretnjaci, pa su na njima uglavnom velike koncentracije amfora iz grčkog i rimskog perioda - taj teret je bio glavni i opstao je kroz vrijeme, dok je drveni dio jedrenjaka raspadnut", priča Zdravković.

Petra do sada ima već više od 200 sati zarona sa inostranim i domaćim kolegama - podvodnim arheolozima u crnogorskom, albanskom i hrvatskom podmorju. Preostala joj je još jedna godina do završetka doktorskih studija iz podvodne arheologije „Aspekti trgovine na istočnom Jadranu u antici“ na Univerzitetu Beograd, nakon čega treba da postane prvi crnogorski doktor nauka iz oblasti arheologije u ovom vijeku.

"Kod nas je, nažalost, i dalje praksa da se ne izranja makar bez djelića amfore, iako je to zakonom zabranjeno, a u Albaniji toga još nema, jedina opasnost po njihova podvodne nalazišta su ribarske mreže.

No, činjenica je da njihovi, inače jako iskusni ribari, imaju poseban osjećaj prema moru, poštuju ga i ne prisvajaju ono što izvuku mimo ribe. Kada u mrežama pronađu amfore, ne nose ih kućama nego ih postave u restorane da ih svi vide. Ako neko od predstavnika države zatraži tu amforu da je smjesti u muzej, oni je tamo nose čak sa ponosom što su je baš oni pronašli", navodi Zdravković.

Njeni počeci bavljenja podvodnom arheologijom sežu u 2010, kada su stručnjaci engleskog Univerziteta Sautempton prvi put došli u Crnu Goru, nakon otkrića antičkih kamenih blokova u Maljeviku kod Sutomora. Od tada je učestvovala u sve tri ljetnje istraživačke kampanje ekipe Univerziteta Sautempton u akvatorijumu Bara i šire, a prije pola godine okončala je tromjesečni Uneskov kurs o konzervaciji podvodnih materijala u zadarskom Centru za podvodnu arheologiju.

"Prije ronjenja, bila sam na terenskoj arheologiji pet godina, išla sa terena na teren, a onda se desila prva kampanja 2010. sa profesorima US, čim sam prvi put zaronila-to je bilo to, odmah sam se pronašla u podvodnoj arheologiji. Iskustvo iz rada sa Univerzitetom Sautempton se razvija iz godine u godinu, planiramo da do kraja godine objavimo publikaciju o ove tri godine istraživanja", kaže Zdravković.

Do istraživanja u Albaniji došlo je baš na osnovu saradnje sa ljudima uključenim u projekat Univerziteta Sautempton u Baru. Kolega Piter Kembel, jedan od organizatora Centra za podvodna istraživanja u Sarandi, pozvao ju je da bude instruktor na kursu podvodne arheologije za studente koji Univerzitet Sautempton sprovodi u ovom gradu na jugu Albanije.

Tokom tri nedjelje radilo se intenzivno, prijepodne su rađena dva zarona po osobi, a popodne su bila teoretska predavanja. Ronilo se na malo većim dubinama, između 30 i 40 metara, bile su obuhvaćene tehnike podvodnog aheološkog istraživanja, iskopavanja, dokumentovanja, crtanja, fotografisanja, „težilo se da se sve to sažme u jednu kratku priču i da im se tako predstavi“ .

"Kako će oni to iskoristiti jednog dana u svojoj praksi-to je već druga priča. U Sarandi sam predavala konzervaciju podvodnih aheoloških nalazišta, a sem te uskostručne teme, polaznike - svi studenti su bili iz SAD, upoznavala sam i sa arheologijom i istorijom ovih prostora uopšte. U suštini, bila je to kratka, ali, vrlo efikasna škola podvodne arheologije", zaključila je sagovornica „Vijesti“.

Albanija planira vrek dajving

U Albaniji trenutno nema razvijene ronilačke infrastrukture, ali, ima svijesti o tome kako se i koliko ronjenje može turistički valorizovati, o čemu svjedoče i ove Petrine riječi: -

"Prilikom obuke, sa studentima sam ronila i na dva bivša torpedna čamca albanske mornarice. Umjesto da budu isječeni u staro gvožđe, namjenski su potopljeni prošle godine u jednoj od uvala između Sarande i Igumenice.

Nalaze se na 20 metara dubine i već sada izgledaju sjajno za ovakve namjene, Albanci žele da pospješe razvoj takozvanog vrek dajvinga, ronjenja na olupine", kaže Petra.

Odlični uslovi za rad u Sarandi

"Centar za podvodna istraživanja u Sarandi postoji svega par godina, ali, uz pomoć RPM fondacije koja je kod nas poznata po istraživačkom brodu „Herkules“, imaju tri kontejnera prepuna veoma vrijedne opreme za istraživanje podmorja, posjeduju i čamac od 12 metara sa dva motora od po 250 konjskih snaga.

To su sjajni uslovi za početak rada na podvodnoj arheologiji u Albaniji, mi ćemo morati još dugo da ulažemo da bismo postigli tako nešto", navodi Zdravković.