U najstarijoj obućarskoj radnji ''Sloga'' u Podgorici više od 25 godina Milutin Mico Maraš je pravio novu obuću, a staroj davao novi sjaj.
Danas, međutim, nema toliko posla, iako su cijene ostale povoljne.
Maraš tvrdi da će prosječni građanin ipak prije posegnuti za jeftinijom obućom, za čiju popravku ne vrijedi dati paru jer je skuplja od samih cipela.
On je rekao da je riječ o zanatu kao i svakom drugom, koji zahtijeva spretne ruke, alat i volju. Mico, međutim, smatra da je šteta što danas ne postoji škola u kojoj se može izučiti zanat.
"Da bi neko počeo da radi kao obućar, treba prvo da završi školu, pa ga treba kroz praksu obučiti za posao, ali kod nas više ne postoji obućarstvo u školama. Rado bismo primili nekog mladog obućara, ali ne možete nekom tek tako dati materijal i reći mu da napravi cipele, to ne ide tako'', objasnio je on.
Da bi neko počeo da radi kao obućar, treba prvo da završi školu, pa ga treba kroz praksu obučiti za posao, ali kod nas više ne postoji obućarstvo u školama
Dobre cipele rade se cijeli dan, ali su njegove vrijedne ruke mogle da završe i dva para.
"Drugačije je ručno izrađivati cipele, to je čitav proces, za razliku od industrijske proizvodnje gdje se sve radi mašinski i posao je podijeljen po sektorima – zna se ko kroji, lijepi, obrađuje, a obućar sve to radi sam i uzima mu vremena, međutim, ako volite to nije teško. Pravio sam muške i ženske cipele, za sve uzraste. Ova radnja je centar za obućarstvo u Crnoj Gori, iz nje je otišlo nekoliko radnika koji su formirali svoje radnje i tako je to krenulo'', kazao je on.
Sada je vlasnik radnje njegov sin Željko, koji ima staž od 16 godina u obućarstvu. On je ''Vijestima'' rekao da je u radnji 90 odsto kvalitetne obuće doneseno na popravku, ali se dešava da donesu i nekvalitetne cipele za čiju prepravku ne vrijedi dati novac.
Sada radnju vodi sin Željko
''Vidite sve ove cipele koje su u radnji, od toga je 90 odsto stvarno kvalitetno i dosta skupo. Mada, danas većina građana kupuje u kineskim buticima, pa kad nam donesu takve stvari objasnimo im da im se više isplati da kupe nove, nego da recimo stavljaju potpetice od tri eura na cipele koje koštaju pet'', rekao je Željko.
On je pojasnio da je ranije bio bolji standard i da je bilo i više popravki.
Veći dio posla Mico je prepustio sinu, a u međuvremenu se bavi i stonim tenisom
''Baš za koji dan treba da idem u Kumanovo da se takmičim na Balkanskom prvenstvu za veterane. Nije mi problem da stižem sve, jer zaista volim obućarstvo, ali se jako dugo bavim i sportom'', rekao je Maraš.
Cijene iste od uvođenja eura
Maraš je kazao da posao nije baš isplativ i da ne može mnogo da se zaradi, ali da bi teže prošli da objekat u kojem rade nije njihov i da moraju da plaćaju kiriju.
Uprkos svemu, nijesu mijenjali cijene i imaju mušterije koje dolaze godinama.
''Otkad je uveden euro, nijesmo mijenjali cijene, iako je materijal skuplji. Bolje bismo poslovali da mušterije dođu po cipele kad budu gotove, jer ovako se desi da ih čekamo po pola godine da ih uzmu i ako ne dođu moramo da ih bacimo i tako gubimo materijal i trošimo vrijeme'', kazao je Maraš.
Galerija
Bonus video:
