Na Žabljaku gotovo dvije decenije nema sportskih dešavanja.
Grad, ako se izuzme poligon u okviru škole, nema ni sportskih terena na kojima bi djeca i omladina vježbala i trenirala i razvijala svoj talenat, pa je ovdašnja mladež prepuštena ulici, kafićima, pušenju i konzumiranju alkohola.
Nema sportskih kolektiva i djeca nemaju mogućnosti da ispolje svoj talenat. Tek poneki, ali kad odu u drugu sredinu, pokažu sportsku nadarenost.
Takav je slučaj sa Miletom Rondovićem, koji je upisao studije u Kotoru, počeo da se bavi džiu džicuom, i za samo godinu postao prvak svijeta, čime je potvrdio da na Žabljaku ima talenata, ali se u njih ne ulaže.
Nema sportskih kolektiva i djeca nemaju mogućnosti da ispolje svoj talenat. Tek poneki, ali kad odu u drugu sredinu, pokažu sportsku nadarenost
Jedine organizovane aktivnosti su na časovima fizičkog vaspitanja i ponekoj školskoj sekciji. I pored sjajnih uslova za skijanje, klub na Žabljaku se raspao, a na ovim prostorima bilo je izvrsnih skijaša i sigurno ih ima i danas.
Skijaški sport, sedam decenija stožer sportskih dešavanja i uspjeha, epizodista je i u okvirima Crne Gore, a mali broj pojedinačnih uspjeha samo na trenutak vrati sjećanja na vremena kada su ovdašnji smučari igrali vodeću ulogu u okvirima nekadašnje Jugoslavije.
Tek protekle zime nekoliko entuzijasta, bivših uspješnih takmičara, selektovalo je grupu mališana sa namjerom da se u alpskom skijanju krene u novi početak. Tu djecu su morali učiti početnim koracima.
Apsurdno, ali žabljačka djeca ne znaju da skijaju, a kamoli da se takmiče. Ljubav prema ski trčanju povela je bivšeg šampiona Gorana Grbovića da se ponovo aktivira i kao trener „proizvede” nove šampione. I odmah su uslijedili rezultati i desetine medalja sa svega nekoliko trka.
Raspao se i OFK „Durmitor”. Muška selekcija tog fudbalskog kluba se rasformirala, a prethodne sezone predstavljali su stabilnog učesnika u sjevernoj regiji fudbalskog saveza.
Djevojke, bolje reći djevojčice, takmiče se u crnogorskoj fudbalskoj ligi. Atletski klub trajao je kratko. „Ima talenata, ali njihovo interesovanje za atletiku brzo je nestajalo”, kazao je osnivač kluba i poznati maratonac Tomislav Ašković, koji na Žabljaku boravi od maja do novembra i u cilju razvoja atletskog sporta izgradio je prema propisima atletsku stazu.
U resornom sekretarijatu Opštine kažu da je trenutno registrovano 17 sportskih udruženja, ali još nijedno po važećem Zakonu o sportu. Sekretarka Sekretarijata Slađana Knežević kazala je da su udruženja koja namjeravaju dalje da rade zakonski trebalo da se registruju do jula.
“Opština je voljna da pomaže, kao i do sada. Uslov je da su to legitimni sportski kolektivi koji kandiduju kvalitetne projekte i postižu uspjehe.
Istaknuti učesnik svih dešavanja, zimskih i ljetnjih, u najboljim danima žabljačkog sporta, odbornik u SO Žabljak Blagoje Damjanović, kazao je da su sport na ove grane doveli nepažnja i nemar vladajućih struktura u posljednjih 20 godina
Ne možemo podržati one koji formiraju klub radi izvlačenja materijalne koristi. Na tu temu imaćemo sastanak sa predstavnicima klubova.
Moramo biti svjesni da je budžetska godina krizna i za sport je opredijeljeno 3.000 eura. I ovu oblast kao parametar u planiranju budžeta pratila je realizacija prošlogodišnjeg, kada je od planiranih osam utrošeno 2.000 eura”, kazala je Knežević.
Ona je podsjetila na izjavu gradonačelnika Isaila Šljivančanina koji je, čestitajući Mileti Rondoviću, kazao da će uvijek imati razumijevanja za kvalitetan rad i sportske uspjehe.
Istaknuti učesnik svih dešavanja, zimskih i ljetnjih, u najboljim danima žabljačkog sporta, odbornik u Skupštini opštine Žabljak Blagoje Damjanović, kazao je da su sport na ove grane doveli nepažnja i nemar vladajućih struktura u posljednjih 20 godina.
“Od početka višestranačja, nijedna rukovodeća struktura u lokalnoj upravi nije imala sluha za sport. Zbog toga je stanje ovako, a sport uništen.
Sve vrijeme je vladala totalna nezainteresovanost, što je dominantno doprinijelo ovakvom stanju. Odavno se priča o obavezi registracije prema odredbama Zakona o sportu, a to još nije urađeno.
Pričam o PSD ’Durmitor ’, sinonimu sporta u našem gradu. Moramo mu se vratiti svi mi koji smo živjeli za klub. Zajedno ćemo mu vratiti stari sjaj. Nema rada bez stručnjaka, jer je čovjek zadužen za sport u lokalnoj administraciji toliko opterećen obavezama prema drugim sportovima da ne može kvalitetno odrađivati taj dio posla.
Za to nam je potrebna podrška i pomoć. Čudno je da nijedna organizacija sa Žabljaka, sportska ili druga, nije dobila nijedan euro od Ministarstva finansija kroz raspodjelu sredstava od igara na sreću”, rekao je Damjanović.
Knežević: Prošla vremena budžetskih ulaganja, na sceni su sponzori
Knežević je kazala da je na skijalištima najmanje žabljačke djece, što ukazuje da ili nijesu željna sporta, ili nijesu u mogućnosti da plate ski pas
Knežević je istakla da skijaški sport mora biti prioritetan u razvoju i uvjerena je da će se na tom planu više raditi ubuduće.
“Mislim da u ovoj sredini ima talenata, ali treba naći način da se talenat nadgrađuje.
Uz stručan rad neophodan je entuzijazam i volontarizam koga je nekad bilo. Ali, i roditelji treba da shvate da imaju obaveza u sportskom razvoju djece.
Prošla su vremena potpuno budžetskog finansiranja, a na sceni su sponzori i lična ulaganja”, kazala je Knežević.
Ona je rekla da je na skijalištima najmanje žabljačke djece, što ukazuje da ili nijesu željna sporta, ili nijesu u mogućnosti da plate ski pas.
Trke konja na Njegovuđi vrhunac svih takmičenja
Slika aktuelnog stanja našeg sporta je izgled fudbalskog terena. Sad je to utrina, a trebalo bi da je objekat koji upotpunjava turističku ponudu. Zato nema na pripremama fudbalskih klubova. Neki su i dolazili, ali odmah i odlazili kad su vidjeli teren
Blagoje Damjanović smatra da je najvažniji entuzijazam koji još posjeduju raniji sportisti i sportski radnici. Model za uspjeh je kvalitetan tim volontera, kao nekada, koje je predvodio Racika Delić.
“Sjećam se, i učesnik sam svih skijaških takmičenja od početka sedme decenije prošlog vijeka, dvije skakaonice i na njima državna prvenstva. Osamdesete godine prošlog vijeka su bile najbolje. Stotine takmičara, pobjede i na međunarodnim trkama. Vrhunska organizacija.
Sudijska ekipa brojala je 45 ljudi od međunarodnog do klupskog ranga. Trenerski kadar su predvodili stručnjaci iz Poljske. Sve je disalo jednom dušom.
Ali, pamtim i naša učešća na fudbalskim turnirima u okruženju i dalje. Dvomeč sa Mojkovcem u fudbalu, šahu i rukometu, u čemu su Mojkovčani bili u saveznom rangu.
Turnirima u malom fudbalu obilježavali smo sve praznike. Nekoliko ljeta liga malog fudbala bila je centralno dešavanje svakog vikenda. Sportski susreti radničke klase takođe.
Imali smo razumijevanje kod JNA, pa je njihov sportski poligon bio bukvalno naš. Slika aktuelnog stanja našeg sporta je izgled fudbalskog terena. Sad je to utrina, a trebalo bi da je objekat koji upotpunjava turističku ponudu.
Zato nema na pripremama fudbalskih klubova. Neki su i dolazili, ali odmah i odlazili kad su vidjeli teren. I još mnogo toga.
Sad je sve spalo na takmičenja u narodnim sportovima i trke konja na Njegovuđi”, priča sa gorčinom Damjanović.
On je podsjetio na vremena kada su se “Crvena zvezda”, a potom “Kacija” iz Kuvajta, koje je predvodio legendarni Miljan Miljanić, pripremale na Žabljaku.
Galerija
Bonus video:
