Ništa dok država ne krene protiv mafije

Dok Italija obilježava 20 godina od smrti sudija Falkonea i Borsalina, koji su napravili istorijski presedan i suprotstavili se mafiji, Crna Gora odlaže ulazak u ozbiljnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala
525 pregleda 13 komentar(a)
Ažurirano: 13.08.2012. 19:55h

Klanovi iz Apulije i Kampanje ponovo su ubacivali u Evropu cigarete koje ne podliježu monopolu države. Uvozili su na hiljade sanduka mjesečno iz Crne Gore, ostvarujući petsto miliona lira po tovaru”. Ovako novinar i pisac Roberto Savijano u svojoj knjizi “Gomora” opisuje saradnju pripadnika napuljske Kamore i njihovih crnogorskih kolega i komšija sa druge strane Jadrana.

Tačno dvadeset godina od atentata u Ulici Amelio, u kojem je stradao čuveni sudija Paolo Borselino i atentata Kapaći u kojem je ubijen sudija Đovani Falkone, simbol smjelosti kada je riječ o borbi protiv mafije postao Savijano, koji je gotovo jedina osoba u državi koja ne preza od javnog pominjanja imena mafijaških porodica.

Tridesetogodišnjak Savijano oreol smjelog borca protiv mafije plaća ličnom slobodom – u strahu od mafijaškog napada, već godinama živi pod stalnim nadzorom policije.

U julu je u Italiji obilježena 20. godišnjica od ubistva sudije Paola Borselina, heroja koji je pao kao žrtva mafije u atentatu ispred kuće njegove majke 19. jula 1992. godine. Svega 56 dana ranije, 23. maja, obilježene su i dvije decenije od tragične smrti njegovog bliskog kolege, saradnika i prijatelja iz djetinjstva, Đovanija Falkonea, koji poginuo u stravičnoj eksploziji 500 kilograma eksploziva koji je raznio dobar dio autoputa nadomak Palerma, odnijevši i život njegove supruge i pet članova ličnog obezbjeđenja.

Reket ili bomba u lokalu

Brojne ulice, trgovi, škole širom Italije danas nose imena dvojice sudija koji su 80-ih godina napravili istorijski presedan kada je u pitanju borba protiv mafije. Falkone i Borselino svakako su imena koja u Italiji nijesu zaboravljena, i koja su proteklih 20 godina nužno na ustima svih koji govore o borbi protiv mafije. Obilježavanje dvije decenije od smrti istaknutih boraca protiv mafije, koristi se kao prilika da se napravi osvrt na učinjeno.

Mnogi Italijani smatraju da veliki napredak nije postignut, s obzirom da su pipci mafije rasprostranjeni duž čitave teritorije Italije, te da se njihov angažman razvio u sofisticiranu mrežu u kojoj su isprepletane važne političke figure, osobe iz oblasti biznisa.

Takođe, pojačana je i saradnja sa međunarodnim kriminalnim grupama, kao posljedica svojevrsnog procesa globalizacije mafijaškog biznisa.

Korupcija, reket i agresivne metode mafijaškog zastrašivanja su široko rasprostranjeni na jugu Italije, gdje nije rijetkost i da se izgubi trag znatnim ulaganjima Evropske unije. Od međunarodnog šverca droge iz Latinske Amerike, preko zagađivanja teritorije radi unosnog biznisa uvoza štetnog otpada, do ne tako rijetkih mafijaških ubistava i okršaja, za mnoge 20 godina nakon Falkonea i Borselina situacija u Italiji i dalje podsjeća na Divlji zapad.

Spomenik svim žrtvama mafije u centru Palerma

Dovoljno je za primjer uzeti činjenicu da se Italijani sa juga 2012. godine, u državi koja je pod okriljem EU, još ne uspijevaju izboriti protiv ustaljenog mafijaškog reketa kojem podliježu gotovo sve privatne firme u zonama visokog mafijaškog uticaja. (Neplaćanje mjesečnog reketa koji se naplaćuje poput takse mafiji nerijetko se kažnjava postavljanjem bombe u lokalu, ili sličnim mjerama zastrašivanja).

Mafija je i dalje nešto o čemu mnogi građani, pogotovo na jugu Italije, ćute iz straha, uprkos nadaleko poznatim citatima dvojice sudija da je “mafija nešto o čemu treba pričati, stalno i putem svih mogućih kanala”.

Direkscija za borbu protiv mafije temelj

Pa ipak, ne može se negirati da su Borselino i Falkone postavili temelje koji su donijeli revolucionaran pristup institucionalnoj borbi protiv organizovanog kriminala.

Dvojica čuvenih sudija sa Sicilije postavili su temelje za osnivanje italijanske Direkcije za borbu protiv mafije, koja danas predstavlja organ za borbu protiv mafije od ključne važnosti ne samo za Italiju.

Falkone i Borselino, drugovi iz djetinjstva, obojica odrasli u siromašnom kvartu Palerma, osamdesetih godina bili dio prve grupe sudija okupljene u zajedničkom radu oko argumenta mafija, čiji je rad za kratko vrijeme doveo do istorijskog preokreta, ali i do velikog krvoprolića.

Bio je to prvi put da sudije zajednički rade na slučajevima koji se tiču mafije, koristeći uzajamno znanje i služeći jedni drugima kao štit u svirepom okruženju prepunom krvavih napada mafije. Članovi grupe prvi put su se bavili isključivo pitanjima mafije i tome su posvećivali puno radno vrijeme.

Epohalni preokret kada je u pitanju borba protiv mafije u Italiji, desio se 1984, kada je uhapšeni bos Tomazo Bušeta počeo da sarađuje sa vlastima

Prednost zajedničkog rada odmah je pokazala rezultate u odnosu na dotadašnji sistem u kojem je svaki sudija nezavisno i pojedinačno radio na svom slučaju, gubeći tako detaljan uvid u slične slučajeve na kojima su radile njihove kolege.

Podjela informacija među članovima grupe imala je za cilj da sa jedne strane minimizira lični rizik pojedinačnih sudija, dok je sa druge timski rad omogućavao efektnije istrage nudeći u svakom momentu svojim komponentima potpuniju i širu sliku o principima dejstva mafijaških grupa.

Epohalni preokret kada je u pitanju borba protiv mafije u Italiji, desio se 1984, kada je uhapšeni bos Tomazo Bušeta počeo da sarađuje sa vlastima, nudeći važan ključ interpretacije sistema rada sicilijanske mafije, Koza nostra.

Neposredno zatim počeo je čuveni Maksiproces – prvi veliki sudski proces protiv mafije. Iste godine ubijena su dvojica bliskih saradnika Falkonea i Borselina, a o opasnosti sicilijanske mafije najbolje govori činjenica da su tokom Maksiprocesa Falkone i Borselino bili prinuđeni da zajedno sa svojim suprugama i djecom nekoliko mjeseci žive u blindiranom zatvoru Azinara.

O ogromnoj količini posla koji su sudije okupljene u borbi protiv mafije imale pred sobom, govori i podatak da su tri godine nakon početka rada grupe, posjedovali preko milion stranica sudske dokumentacije vezane za mafijaške slučajeve na kojima su radili.

Crna Gora čeka 2013.

Italijansko iskustvo od prije 20 godina, međutim, ništa ne znači crnogorskim borcima protiv korupcije i organizovanog kriminala, na koje stalno opominju najbitnije strane i domaće adrese, pogotovo EU.

Samo jedan od primjera je i nedavni kada dilemu da li je za Crnu Goru bolje rješenje jedinstvena agencija za borbu protiv korupcije ili aktuelni sistem posebnih antikorupcijskih uprava do kraja nije riješila ni Analiza efekata koji bi se postigli njenim osnivanjem, koju je usvojila Vlada.

Zbog toga je Vlada na sjednici od 12. jula odlučila da za sada ne osniva posebnu nezavisnu agenciju, već da testira sprovođenje izmijenjenih i donijetih novih zakona u toj oblasti, pa da onda krajem 2013. ponovo preispituje razloge za i protiv njenog formiranja.

Ističe se da bi takav nezavisan organ morao sadržati i komponentu istrage "koja je prema najboljoj praksi ključni indikator spremnosti da se djeluje odvraćajuće i u oblasti prevencije korupcije". Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković izjavio je tada za "Vijesti" da je izvršna vlast ocijenila nesvrsishodnim da se u ovom trenutku formira jedinstveno antikorupcijsko tijelo.

360 presuda i 2665 godina robije

Maksiproces je 1987. rezultirao sa 360 presuda, na ukupno 2665 godina zatvora i više 11 milijardi lira kazni za naplatu.

"Mafija nije nepobjediva. Radi se o ljudskoj pojavi, koja kao i sve ljudske pojave ima svoj početak, i imaće i svoj kraj. Potrebno je shvatiti da se radi o užasno ozbiljnom i lošem fenomenu koji se može pobijediti, ali ne pretendujući heroizam od strane nemoćnih građana, već angažujući u ovoj bici najbolje snage institucija" kazao je Đovani Falkone u intervjuu za Raitre.

Nastavljajući hrabre istrage o recikliranju novca, švercu droge i drugim mafijaškim aktivnostima, brojni saradnici Falkonea i Borselina pali su kao žrtve mafijaških atentata, a i sami Falkone i Borselino u više navrata pred televizijskim kamerama su govorili i o svjesnosti da i njih čeka slična sudbina.

DIA je sačinjena od članova državne policije, finansijske policije i karabinjera, a specijalizovana je za borbu protiv mafijaških asocijacija

Često se pominje činjenica da je Borselino nekoliko sedmica pred smrt tražio lokalnoj policiji da zabrani parkiranje automobila u neposrednoj blizini kuće njegove majke. Policija se oglušila na ovaj apel, a Borselino je ubijen upravo detonacijom bombe koja je postavljena u automobilu parkiranom na toj lokaciji.

Borselinova supruga optužila je vlasti zbog neefikasnosti u zaštiti, pa nije dozvolila organizaciju sahrane sa državnim počastima, kao ni da na njoj prisustvuju političke ličnosti.

DIA oduzela 12 milijardi eura

Istražna direkcija za borbu protiv mafije, poznata kao DIA, osnovana je zakonskom odredbom iz decembra 1991. Radi se o organu koji pripada Odsjeku za javnu sigurnost pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Italije.

DIA je sačinjena od članova državne policije, finansijske policije i karabinjera, a specijalizovana je za borbu protiv mafijaških asocijacija. Glavni zagovornik osnivanja DIA je bio upravo Đovani Falkone, čiji je doprinos u do tada nezabilježenom pojačanju intenziteta borbe protiv mafije bio od ključne važnosti za uspostavljanje DIA, ali i razlog zbog kojeg je ubijen.

DIA za potrebe svog rada ima potpunu operativnu i administrativnu autonomiju, dok njen princip organizacije uspostavljaju dekreti Ministarstva unutrašnjih poslova. Na čelu DIA predviđen je direktor, koji se rotaciono bira između ljudi iz redov Finansijske policije, Državne policije i Karabinjera.

Sjedište DIA je u Rimu, a podijeljeno je u tri operativna dijela: preventivne istrage, sudske istrage, i međunarodni odnosi u cilju istrage. Pored glavnog sjedišta, DIA ima predstavništva u Torinu, Milanu, Đenovi, Padovi, Firenci, Palermu, Bariju, Ređo Kalabriji, Trstu... Aktuelni direktor DIA je Alfonso d’Alfonso, ujedno i direktor Agencije za javnu bezbjednost.

Glavni zadatak DIA je sprovođenje istraga sudske policije, koje se tiču zločina mafijaškog udruživanja, kao i sprovođenje preventivnih istraga i akcija sa ciljem borbe protiv organizovanog kriminala. Direktor DIA ima nadležnost da predlaže kompetentnim sudovima preventivne mjere, poput lične zaštite i oduzimanja dobara stečenih mafijaškim putem. Posredstvom DIA u Italiji je do sada oduzeta mafijaška imovina u vrijednosti od 12 milijardi eura, dok je uhapšeno 9000 osoba pod sumnjom mafijaškog udruživanja.

Državni tužilac na čelu direkcije za borbu protiv mafije

Pored DIA, postoji i Nacionalna direkcija za borbu protiv mafije (poznata kao DNA - osnovana takođe krajem 1991), na čijem čelu se nalazi glavni državni tužilac za borbu protiv mafije, kao i Direzioni distrettuali antimafia (DDA – područne direkcije za borbu protiv mafije). Nacionalne i područne direkcije za borbu protiv mafije zavise od struktura DIA za obavljanje svojih istraga.

DNA, Nacionalna direkcija za borbu protiv mafije je organ Generalnog državnog tužilaštva pri Kasacionom sudu. Dok je cilj DIA sprovođenje istraga, DNA koordinira istrage protiv mafije na nacionalnom nivou. DNA je sastavljena od glavnog tužioca za borbu protiv mafije i 20 tužilaca-zamjenika čija je uža specijalnost organizovani kriminal. DNA ne može direktno da sprovodi istrage.

DNA je sastavljena od dva odjeljenja: servis za studije i dokumentaciju i servis za međunarodnu saradnju. Glavne materije kojima se bavi DNA su mafija, Kamora, Ndrangeta, šverc droge, trafiking ljudi, pranje novca, falsifikovanje brendova, sumnjive finansijske operacije, inostrane kriminalne organizacije.

DNA i DDA sprovode istrage posredstvom DIA.

Galerija

Bonus video: