Za Sonju Jovović, koja živi i radi u Parizu, odmor u domovini njenih predaka pretvorio se u nerviranje, bespotrebno gubljenje vremena i nametnuo joj neplanirani trošak.
Nakon dolaska u Crnu Goru, Sonja, inženjer tehnologije, jedno vrijeme je provela u Danilovgradu, a prije sedam dana malim autobusom danilovgradskog prevoznika “Vujović” krenula je na ljetovanje u Herceg Novi. Prije kretanja na put uredno je predala i platila kartu i za veliki “samsonajt” kofer, koji je smješten u prtljažnik.
„Kada smo izašli iz tunela na magistrali poslije Budve, a prije Jaza, jedan putnik je upozorio vozača da je iz našeg autobusa ispao kofer“, priča Sonja.
Vozač se ubrzo, na prikladnom mjestu zaustavio, i vratio do mjesta gdje je kofer ispao, ali od njega više nije bilo traga.
Po dolasku u Herceg Novi, Sonja je slučaj prijavila policiji, ali su je uputili na budvansku policiju, jer se to desilo na teritoriji te opštine. U policiji u Budvi su je saslušali i rekli da za njih tu nema posla, jer „nema krivičnog djela“. Uputili su je na sud.
Ratko Vujović, suvlasnik firme u Danilovgradu, objašnjava da na svakoj potvrdi o prijemu prtljaga stoji upozorenje da je naknada za izgubljen prtljag 20 eura. On je rekao da skreće pažnju putnicima da prtljag čija vrijednost prelazi 150 eura mora de se prijavi šoferu, odnosno kondukteru, i da takav prtljag onda ima drugačiji tretman.
“Samo moj kofer vrijedi 200 eura, a u njemu sam imala lap- op, medija plejer, eksterni hard disk i mnogo vrijednih podataka vezanih za moj posao. Pored toga, u koferu je bio i jedan mobilni telefon i za mene izuzetno vrijedna stvar, sat, poklon moje kćerke za rođendan, vrijedan oko 700 eura. Kako sam planirala da nakon Crne Gore u Beogradu provedem mjesec i po, u koferu je bilo i dosta garderobe, prilagođene vremenskim prilikama“, ističe Sonja Jovović procjenjujući da je gubitkom kofera oštećena za oko 3.000 eura.
Vujović ističe da je spreman da razgovara sa Jovović o obeštećenju i volio bi da postignu dogovor na obostrano zadovoljstvo.
Kada se Jovović raspitala šta joj je činiti, shvatila je da sudski postupak koji su joj predlagali u prosjeku traje pet godina, što je za nju neprihvatljivo.
Uz malo nade da će naći svoj kofer i stvari u njemu, ili da će biti pravično obeštećena, Sonja Jovović ističe da se obratila javnosti da bi putnici znali koliko su nezaštićeni u prevozu. Kaže da će ubuduće biti prisiljena da insistira da njen prtljag u autobusu bude pored nje, kako bi bila sigurna da će izbjeći maltretiranje i gubitak vrijedne imovine.
Bonus video:
