Na mjestu nekadašnjeg “privremenog” izbjegličkog naselja na Koniku ostalo je zgarište. Umjesto baraka i trošnih udžerica kasno preksinoć “nikli” su šatori u koje je smješteno gotovo osam stotina ljudi.
Nuradim Poljac ističe da je u šatorima neizdržljivo i da je bolje bilo u barakama. Romi su prethodnu noć u Kampu proveli na nogama, na betonu i kiši.
Niko nije spavao, a Nura Bezak je juče dva puta primao infuziju zbog vrućine.
"Šatori su nezahvalni jer se na vrućini šećeraši, asmatičari i srčani bolesnici guše u njima, ali kad je nužda čovjek mora i u šatore. Tražili smo od Komesarijata UNHCR-a i Crvenog krsta da nam obezbijede kamp prikolice jer smo čuli da u Baru imaju 320 kamp prikolica. Zašto ih nisu odmah donijeli. Zahvalni smo im što su nas primili od 1999. godine, ali očekivali smo bolje dane od tada, ne šatore", rekao je Sali.
Valjdet Krasnići ističe da uslovi u kojima sada žive podsjećaju na pustinju.
"Vrućine su ogromne, djeca ne mogu da nam spavaju, jer je svuda kamen. Niko neće u šatorima da spava jer se bojimo da se ne zapale. Preko dana sjedimo pored šatora a ne daj Bože da vjetar dune, sve šatore bi ponio jer nisu pričvršćeni", kazao je Krasnići.
Niko od Roma u šatorima nema posao. Preživljavaju idući po kontejnerima i skupljajući hranu. Međutim, u požaru im je sve izgorjelo i bicikla i papuče pa niko nigdje ne ide. Među Romima ima pripadnika islamske vjeroispovjesti koji poste s obzirom da je Ramazan.
Meradija Isak posti, kaže, kako mora iako joj se dešava da izgubi svijes
Meradija Isak posti, kaže, kako mora iako joj se dešava da izgubi svijest.
"Bog da prosti što pokvarim post, ali trenutno nemamo ni higijenske pakete, ni pribor za jelo, sunđere za spavanje. Sav veš nam je izgorio, nemamo šta da obučemo, donesu nam jednu paštetu ili konzervu a ne pitaju nas ni jedemo li svinjsko meso ili ne. Nemamo gdje da se okupamo, abdest da uzmemo, ni na čemu da skuvamo hranu, ni kako da se iftarimo", priča Isak.
"Iz rata u rat, iz vatru u vatru", bio je komentar jedne Romkinje na pitanje kako im je u Kampu.
Fitim Pajazitaj je završio srednju školu, radio je kratko u Ministarstvu sporta i pripremao se na jesen da počne da radi kao asistent u nastavi za djecu romske populacije.
"Ne znam šta će biti pošto su mi u požaru izgorjela sva dokumenta i diplome tako da ne znam šta da radim sada. Ostao sam samo na jednim bermudama i majici a papuče mi je pozajmio drug iz Kampa", kazao je Pajazitaj.
Privremeno rješenje?
Vatrena stihija uništila je izbjegličko naselje Konik 1, u sklopu kojeg je, prema ranijoj odluci lokalne uprave i Vlade, a uz pomoć Evropske komisije, planirano da se gradi 90 stambenih jedinica za osobe iz naselja Konik II.
U novim okolnostima, kako je objasnio predsjednik operativnog kriznog štaba Željko Šofranac, prvo se traži kratkoročno rješenje za zbrinjavanje ljudi koji su ostali bez imovine, dokumenata i krova nad glavom, a kako su procijenili nadležni - to su u ovom slučaju šatori.
“To je samo privremeno rješenje... U samo 24 časa sanirali smo teren zahvaćen požarom, postavili 90 šatora i na taj način obezbijedili alternativno rješenje za 80 odsto porodica”, kazao je Šofranac.
On, međutim, nije znao do kada će trajati “prelazno” rješenje, niti je bio siguran kada će se i koje novo rješenje iznaći.
“Znam samo da ovi ljudi zimu neće dočekati u šatorima”, kazao je on.
Šofranac nije imao odgovor na pitanje da li će ljudi koji su izgubili sve što su imali novi dom “pronaći” u stranovima, kućicama, nekim vrstama kontejnera, ali je ustvrdio da odgovorni u Vladi intenzivno rade na pronalasku adekvatnog rješenja: “Nešto mora da se uradi”.
Upitan da li će ljude koji su prije dva dana sve izgubili smjestiti u 90 stanova koji će se graditi uz pomoć Evropske komisije, on je kazao kako je riječ o dugoročnom rješenju, sa čijom će se realizacijom krenuti sljedeće godine: ”Tu je planirano da se izgrade stambene jedinice za najugroženije. Naš zadatak sada je da zbrinemo ove ljude, pogotovo djecu... Već smo neke porodice poslali u Bijelo Polje i Bijelu, a u dogovoru sa porodicama poslaćemo njihovu djecu u Dom u Bijeloj i na taj način rješiti najveće probleme”.
Kasno preksinoć postavljeni su šatori u izbjegličkom naselju na Koniku na mjestu, gdje je do prekjuče bio Kamp 1, ali njih nije bilo za sve porodice, koje su u velikom požaru ostale bez krova nad glavom. Šatore su postavljali pripadnici crnogorske Vojske i Crvenog krsta do poslije ponoći, a prema mišljenju stanovnika kampa, oni nijesu adekvatna zamjena za barake u kojima su živjeli do utorka ujutro jer su od najlona i veoma lako zapaljivi.
Crnogorski zvaničnici, pak, kazali su da su šatori privremeno rješenje, ne precizirajući šta to u konkretnim okolnostima znači, niti objašnavajući zašto šatora nije bilo za sve.
Barlez Morinaj ispričao je kako je prvu noć nakon velikog požara sa nepokretnom ženom prespavao “na otvorenom”, jer za njegovu desetočlanu porodicu nije bilo šatora: “Nas desetoro, od kojih je osmoro djece, prespavalo je na otvorenom jer šator nismo dobili, a mislim i da oni na ovoj vrućini nijesu adekvatno rješenja”.
On je ispričao i da su u toku večernjih sati dobili pakete sa hranom u kojima je bilo konzervi, mesnih narezaka, paštete, mlijeka i svježeg hljeba, naglašavajući kako su, bar sa te strane, zadovoljni.
Jusuf Keljmendi, koji je prije 13 godina u Podgoricu stigao iz Peći, noć nakon požara sa porodicom proveo je u improvizovanom šatoru.
“Uspio sam iz barake da izvučem samo neke sitnice, sve drugo je izgorelo”, kazao je Keljmendi.
S obzirom na tešku imovinsku situaciju u kojoj su živjeli Romi i prije požara u Kampu 1, oni su odmah nakon požara pokušavali da na zgarištu pronađu ostatke metala. Kopali su po zgarštu raznim predmetima kako bi pronašli bakrene žice, čak i ostatke dalekovoda i na taj način prodajom zaradili nešto novca.
Sve što smo imali izgorelo je. Djeca su nam gola i bosa, a dobili smo nešto hrane, ali ni to nije dovoljno
“Teško je bilo i prije požara, sada ponovo nemamo ništa i moramo da se snalazimo kako bi prehranili porodice”, pričali su oni koji su tražili po zgarištu predmete bilo kakve materijalne vrijednosti.
Isnija Bezah i Silvija Berišaj kažu da u kampu ima mnogo djece koja su sada oduđena na život u nemogućim uslovima, ali i da nedostaje odjeća i obuća.
“Sve što smo imali izgorelo je. Djeca su nam gola i bosa, a dobili smo nešto hrane, ali ni to nije dovoljno. Ovo što nam sada daju ne daje nam nikakvu sigurnost i prijeti nam opasnost od novog požara. Neki od nas imaju i po desetoro djece u familiji. Juče su nam donijeli hranu, a jutros do 10 časova ništa”, kazala je Isnija.
Prema podacima Operativnog tima, osim šator naselja u blizini kampa Konik II, u područnom odjeljenju osnovne škole „Božidar Vuković-Podgoričanin“ obezbijeđeni su uslovi za privremeno prenoćište ugroženih porodica, čiji kapacitet može biti do 300 osoba, a na prenoćištu u školi je trenutno njih 33a. Obezbijeđen transport za sve koji izraze želju za alternativni smještaj. Glavni Grad je obezbijedio javnu rasvjetu na pomenutoj lokaciji kao i vodu za piće i tehničku upotrebu i u saradnji sa UNHCR-om obezbijedio hranu za nekoliko dana (lanč paketi).
Pokretni kontejneri najrealnije rješenje
Predsjednik Svjetske romske organizacije Jovan Damjanović, kazao je da štrajk stanovnika naselja nema opravdanje, te da je reakcija nadležnih u sanaciji posljedica požara za svaku pohvalu. “To je ono elementarno što ljudi u ovom trenutku mogu da dobiju. Sigurno ni u jednoj državi ne bi uspjeli problem da riješe odmah”, kazao je Damjanović.
Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša saopštio je da je postavljanje šatora u Kampu na Koniku, trenutno jedino moguće i realno rješenje, te da nadležni razmišljaju o srednjoročnom rješenju, od kojih je najrealije naselje sa pokretnim kontejnerima ili kamp kućama. “Tražićemo pomoć od međunardne zajednice kako bi omogućili tim ljudima uslove za život do trajnog rješavanja njihovog problema – izgradne naselja, što se očekuje u najkraćem roku”, kazao je Mugoša.
“Odluku o srednjoročnom rješenju donijeće Vlada, a biće potrebno oko 120 pokretnih objekata”, kazao je Šofranac. Za takav poduhvat,a kako je kazao, biće potrebne donacije međunarodne zajednice, a koštaće oko milion eura.
Mugoša je kazao da se nadležni moraju truditi da ugroženom stanovništvu obezbijedte barem jedan topli obrok dnevno, te da postoji opcija da ga obezbijedi Narodna kuhinja. Urgentno je, kako je kazao, u naselju instalirati i ambulantu.
Zavarničilo iz sklopke?
Prema informacijama “Vijesti” iz podgoričke policije na osnovu dosadašnjeg toka istrage pretpostavlja se da je požar počeo na sredini kampa na Vrelima, kada je na jednoj od baraka, zavarničilo iz sklopke.
Tu informaciju je podgoričkim inspektorima dalo više do pet osoba koje su, navodno, bile očevici početka požara. “Istraga je još u toku. Za sada na osnovu tvrdnji očevidaca je indetifikovana lokacija gdje je izbio požar.
Na osnovu istih izjava pretpostavlja se da je uzrok varničenje iz jedne od sklopki, koje su se nalazile na baraci. Na lice mjesta je izašao vještak elektro-struke, i tužilac.
U narednim danima očekujemo kompletnije informacije o ovom događaju”, rekao je izvor “Vijesti” iz podgoričke policije.
Galerija
Bonus video:
