U KATUNIMA SVE MANJE LJUDI

Da prodajemo drogu u gradovima ili da ostanemo na planini?

Daleko je od realnosti valorizacija prirodnih potencijala sjevera, kroz oživljavanje planinskih stočarskih naselja - katuni ostaju prazni
314 pregleda 6 komentar(a)
Katuni Bjelasica, Foto: Tufik Softić
Katuni Bjelasica, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 17.05.2019. 14:11h

Daleko je od realnosti valorizacija prirodnih potencijala sjevera, kroz oživljavanje takozvanih katuna, odnosno planinskih stočarskih naselja.

O tome najbolje svjedoči činjenica da su naseljeni katuni iz godine u godinu sve malobrojniji, dok su neki čak i potpuno napušteni.

Na planini Jelovici, kao dio masiva Bjelasice, kod Berana, tokom prošle sezone boravilo je svega nekoliko individualnih proizvođača.

U katunu Bojavića, na ovoj planini, više čak i nema stočara, iako ih je sedamdesetih godina prošlog vijeka bilo 35.

U katunu Lazi Zečevića još je samo jedan stočar, dok ih je nekada bilo preko 20.

Slična je situacija i u katunima koji pripadaju mještanima Lubnica. Ističu da su nekadašnje stočare zamijenili vikendaši i izletnici.

“Od izletnika i vikendaša lokalna zajednica nema nikakve koristi, jer oni dođu, vide i odlaze, ali ne troše novac ovdje. Zato na Jelovici više skoro i da nema stočara, iako se zna da su nekada katuni bili puni domaćina iz više beranskih i andrijevičkih sela”, priča predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

Prema njegovim riječima, hrana se nije, kao danas, kupovala u prodavnicama, nego se sve moglo naći kod vrijednih proizvođača - od mesa, do sira i ostalih mliječnih i drugih proizvoda.

“Sada više nema tako jakih gazdinstva kao nekada. Jednostavno, ljudi su zbog nesigurnosti napustili sela. Država nije uradila ništa da pruži podsticaj razvoju stočarstva i ruralnog područja”, ističe Raković.

Slično pričaju i mještani Vinicke, čiji su preci, od proljeća do kasne jeseni, boravili na Jelovici.

Svi kažu da žale što je došlo do odumiranja stočarske proizvodnje i narušavanja prirodnog sklada na planini.

Navode da je poražavajuće to što država ne nudi nikakve garancije koje bi dale podsticaj za proizvodnju zdrave hrane.

Stanovnik tog beranskog sela Slobo Zečević kaže da svi koji su zaduženi za poljoprivredu treba da shvate da seljacima ništa ne znače salonski ministri koji sjede u udobnim kancelarijama daleko od onih koji se suočavaju sa problemima.

“Oni treba da malo izađu iz svojih kabineta i da dođu do Jelovice. Pored toga, što bi protegli noge, sigurno bi uočili da razvoj stočarstva u ovim krajevim zahtijeva potpuno drugačiji pristup”, rekao je Zečević.

Mještani Gornjih sela ističu da se iskreno nadaju da će izgradnja puta ka Kolašinu bitnije uticati da dođe do adekvatne valorizacije planinskih potencijala i zaustavljanja izražene migracije lokalnog stanovništva.

Predstavnici i drugih seoskih mjesnih zajednica navode da uzroke negativnih trendova, između ostalog, treba tražiti i u podacima koji govore da je država posljednjih godina umjesto drugih stimulativnih mjera, dodjeljivala socijale mladim, radno sposobnim ljudima.

“Država u posljednje dvije decenije mladim ljudima, koji imaju zemlju i mogućnost da se bave stočarstvom i poljoprivredom, dijeli socijale. Na taj način se mladi radno sposobni čovjek pretvara u invalida, umjesto da mu se dodijeli povoljni dugoročni krediti i garancija da mogu svoje proizvode prodati na tržištu”, konstatovao je predsjednik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović.

Sličnog mišljenja je i predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović, koji tvrdi da država nije preduzela nikakve mjere da, u poremećenom sistemu vrijednosti savremenog društva, stimuliše mlade da rade i žive od svoga rada.

“Na ovim prostorima se oduvijek teško živjelo, ali su ljudi imali volju da rade, jer su znali da nemaju drugog izbora. Danas su došla neka druga vremena. Omladina i ne pokušava da se bavi stočarstvom. Naravno, mnogo bolje prolaze oni koji primaju socijale, prodaju drogu i koji se bave sumnjivim poslovima od onih koji su ostali vjerni selu i poljoprivredi”, kaže Lainović.

Predsjednik Mjesne zajednice Kaludra Radovan Anđić tvrdi da su na smanjenje stočnog fonda u dobro mjeri uticali nagli odliv stanovništva i neorganizovani otkup tržnih viškova.

Objasnio je da otkup uglavnom obavljaju nakupci i da su proizvođači lišeni potrebne sigurnosti koja bi im davala dodatni stimulans da se time bave.

“Kaludra je, kao poznati stočarski i voćarski kraj, 1961. godine brojala 611 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na 267. Danas u Kaludri ima pedesetak stalno naseljenih domaćinstava sa oko 150 stanovnika. 

Nekada su u Kaludri uzorni stočari držali od 4.000 do 6.000 ovaca i na stotine krava. Danas se taj broj znatno smanjio, iako se Kaludra po tom pitanju znatno bolje drži od ostalih sela, jer je na katunu Kaludarske kape prošlog ljeta bilo hiljadu ovaca”, kazao je Anđić.

Stanovnici Mjesne zajednice Dapsiće ističu da je na Cmiljevici, gdje tradicionalno izdižu mještani iz naselja koja gravitiraju tom seoskom centru, sve manje stočara, a sve više mještana koji prave vikendice.

“Torovi na Cmiljevici su iz godine u godinu sve prazniji. Sve je manje dobrih stočara, a sve više vikendica”, pričaju mještani Dapsića.

EU će pitati za broj čobana, a ne vikendica

Pokušaj spašavanja katuna je, bez ikakve sumnje, predstavljao projekat elektrifikacije planinskih stanova, putem besplatne dodjele solarnih panela.

Taj prekogranični projekat Regionalna agencija za razvoj Bjelasice, Prokletija i Komova, čije je sjedište u Beranama, sprovela je prošle godine na katunima na planini Čakor.

To očigledno nije dovoljno. Koliko bi trebalo još ovakvih akcija da se spase sela i planinska stočarska naselja...

Evropska unija u pristupnim pregovorima, kada se radi o poljoprivredi, od Crne Gore sigurno neće tražiti odgovor koliko ima vikendica, već koliko na planinama ima čobana.