Poslanici Skupštine raspravljali su o Nacrtu zakona o zabrani zlostavljanja na radu kojim bi trebalo da se utvrde prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih, ali i poslodavca.
Poslanici vladajuće koalicije bili su saglasni da je riječ o odličnom zakonskom tekstu, koncipiranom da pruži adekvatnu sistemsku zaštitu zaposlenima, dok su predstavnici opozicionih partija insistirali na tome da “prije svega ljudima treba dati posao”.
Ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović kazao je kako pravo na zaštitu od zlostavljanja predstavlja ustavni okvir, kao i da taj zakonski tekst predviđa odgovornost za štetu prouzrokovanu mobingom, ali i mehanizme zaštite od mobinga.
“Svako ponašanje prema zaposlenom koje se ponavlja a ima za cilj povredu dostojanstva i ugleda, položaj zaposlenog, pogoršanje uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izloluje, u konačnom napusti posao, predstavlja mobing”, precizirao je Numanović.
Mnogi trpe jer nema drugog posla
Poslanica DPS-a Njegosava Vujanović kazala je kako su za određenu terminologiju poput “šikaniranje, zlostavljanje itd”, svu čuli, ističući da je problem taj što mnogi iz straha ne prijavljuju torturu:„A svako može biti pogođen zlostavljanjem“.
Poslanik SDP-a Ervin Spahić ocijenio je da u Crnoj Gori postoji apsolutna rodna ravnopravnost kada je u pitanju mobing: „Svi su jednako zlostavljani“.
Poslanik Force Genci Nimanbegu kazao kako će Albanci imati problem da pokažu, kada su oni u pitanju, šta je u pitanju – mobing ili diskriminacija. “I jedno i drugo su svakako povreda dostojanstva“, kazao je on.
Poslanica SNP- a Nataša Vuković skrenula je pažnju na to da je najveći problem kada je riječ o zlostavljanju to što mnogi nemaju mogućnost da nađu drugi posao, zbog čega su prinuđeni da trpe torturu poslodavaca, dok je njena koleginica Veselinka Peković istakla kako mnogi trpe jer moraju da izdražavaju porodicu: „A tu je i nepovjerenje u pravosudni sistem“.
Godine rada bez dana staža
Poslanik Nove srpske demokratije Novica Stanić ocijenio je kako je “ponajmanji problem zlostavljanje na radu”, kategorično tvrdeći da je problem taj što “ljudi nemaju posla“, dok je Radosav Nišavić kazao kako bi zakonom trebalo obuhvatiti i oni koji su očevici mobinga i obavezati ih da te slučajeve prijavljuju.
“Ljudi se teško odlučuju da prijave slučaj, pa bi to trebalo da rade i oni koji su svjedoci takvog čina“, kazao je Nišavić.
Poslanik Velizar Kaluđerović ocijenio je da se u stvarnosti dešavaju “mnoge vrste zlostavljanja”, a da se one nijesu našle u zakonu. Kao primjer, Kaluđerović je naveo radno iskustvo radnika RTCG-a, tvrdeći da su mnogi od njih proveli radni vijek u toj kući, a da nemaju ni dan staža.
“Ako to nije zlostavljanje, ne znam, šta je”, kazao je Kaluđerović.
Podobnost pisaca
Poslanici su raspravljali i o Predlogu zakona o izdavačkoj djelatnosti, kojim bi, kako je istakao ministar kulture Branislav Mićunović, trebalo da se poveća dostupnost crnogorskih književnih djela u zemlji i inostranstvu.
Novi propisi će, kako je kazao, razviti izdavačku djelatnost, a fokus je na međunarodnoj prezentaciji crnogorske produkcije, kao i na prevođenju crnogorske književnosti.
Opozicionim poslanicima zasmetalo je to što, kako su istakli, “jedna familija sa svojom izdavačkom kućom na svakom konkursu Ministarstva kulture uzima enormne sume za izdavaštvo”, dok s druge strane “stoje nepodobni pisci, kojih nema nigdje”.
Bonus video:
