Anđa Gaši, šesnaestogodišnja Romkinja iz Podgorice, je najljepša Romkinja u Crnoj Gori u 2012. godini. Tako je na romskom balu, prvom takve vrste koji se organizuje u državi, a održan je u svadbenom salonu u Nikšiću, odlučio osmočlani žiri.
Prva pratilja je Valentina Muratović iz Nikšića, dok je Suada Žabelji iz Podgorice ponijela titulu druge pratilje.
Nije Anđi bilo do poklona (dobila je mobilni telefon, a dvije pratilje po parfem) i cvijeća, čak ni do crvenog tepiha, ali jeste do “krune” i lente. Ipak je ona prva Romkinja u Crnoj Gori koja je izabrana za najljepšu.
“Nijesam se nadala pobjedi i baš sam iznenađena. Ovo je za mene veliki uspjeh jer su i ostale djevojke zaista lijepe. Kada sam krenula ovamo društvo iz škole mi je reklo da ne sumnja u mene i da vjeruju da ću pobijediti. Opet ću se prijaviti kada bude neko takmičenje, ali moram reći da se ne osjećam kao najljepša romska djevojka u Crnoj Gori jer ima i ljepših od mene“, reče, kako i dolikuje, najljepša Romkinja dok su „sijevali“ foto aparati a ona strpljivo pozirala.
Djevojke ne razmišljaju samo o udaji
Sokolj Beganaj, savjetnik u Ministarstvu za ljudsaka i manjinska prava, i jedan od organizatora romskog bala, reče da su željeli da razbiju predrasude da romska djevojka samo razmišlja o udaji a žena o kućnim poslovima.
Ali, razbili su i jedan ustaljeni stereotip kada je izbor najljepših djevojaka u pitanju. Kandidatkinje, a bilo ih je 14 i to iz Nikšića i Podgorice, nijesu morale da imaju određenu visinu i težinu. Za njih ljepota dolazi iz duše i ne smeta im ako neka djevojka ima koji kilogram više i koji centimeter manje.
Posljednje pripreme
Zato su kandidatkinje, gledajući preko televizije izbore za mis, bile ubjeđene da će pobijediti šesnaestogodišnja Alisa Šalje iz Nikšića jer, kako rekoše, ima pravu “manekensku liniju”.
Žiri je mislio drugačije.
Među kandidatkinja je bila je jedna mlada majka, Arijana Muratović, što je još jedan pokazatelj da izbor za mis kod Rome zaista jeste nešto posebno.
Ljepota dolazi iz duše
Sljedeće godine veća sala
Hatidža Muratović, ima 64 godine i prvu put prisustvuje jednom romskom balu. Kako reče, bolje ikad nego nikad.
„Voljela bih da je ovoga bilo i kada sam ja bila mlada. Ko zna možda bih se i ja tada prijavila za mis. Djevojke su baš lijepe. I muzika je dobra. Ma, volimo mi Romi veselje i koliko god da nam je teško za pjesmu i igru mora biti mjesta“, uz osmjeh kaže Hatidža.
Svadbeni salon je bio mali da primi sve Rome koji su došli da se provesele na prvom balu koji je organizoavala Koalicija NVO „Romski forum za integracije“.
Svadbeni salon je bio mali da primi sve Rome koji su došli da se provesele
A bilo je, kaže Mirsad Muratović, jedan od organizatora bala, koji nije krio oduševljenje zbog veoma uspješno organizovane manifestacije, Roma iz cijele Crne Gore. Zato će naredne godine tražiti neku veću salu.
Organizaciju romskog bala podržao je Fond za manjine sa 2.000 eura.
Kako je to bilo malo novca za organizovanje jednog ovakvog događaja u pomoć su pritekli sponzori pivara „Trebjesa“ i Mesna industrija Goranović.
Delić: Pomaci postoje, ali još treba uraditi
Među zvanicama su bili predstavnici mnogih NVO iz Nikšića, ali i dva pomoćnika ministra – Sabahudin Delić i Željko Rutović, koji nijesu krili oduševljenje organizacijom bala, ljepotom djevojaka i veselošću Roma.
Zamjenik ministra i zasvirao
Delić je kazao kada govorimo o Romima najčešće govorimo o njihovom teškom položaju, slaboj ekonomskoj situaciji, malom broju obrazovanih ili uposlenih, a da često zaboravljamo na njihovu kulturu i tradiciju.
„Postoje pomaci ali još uvijek nedovoljni zato smo i usvojili nove mjere afirmativne akcije koje su potrebne kada ’de jure’, na papiru imate jednakost a ’de fakto’ - nejednakost. Svjesni smo problema, vidimo da je težak položaj romske populacije i nastavljamo sa aktivnostima. Šta će biti za četiri godine i koliko ćemo pomaka napraviti vidjećemo“, kazao je Delić.
Daleko smo mi od Njemačke
Naim Beganaj, koji ima 26 godina, spretno je baratao sa tanjirima, posluživao goste, ali i one domaće. Mora, kaže, jer ovaj bal je nešto o čemu Romi sanjaju a i on je jedno vrijeme radio kao konobar pa mu nije teško da pomogne.
„Iz Njemačke sam zbog roditelja došao 2006. godine. Prve dvije godine mi je bilo teško. Posle sam se malo navikao ali...Njemačka je Njemačka. Tamo je život a ovdje nemaš ništa od toga. Vraćam se tamo za nekoliko mjeseci. Imam ženu i dvoje djece i želim da moja djeca tamo odrastaju. Nema ovdje života za njih“, sa uzdahom reče Naim.
Za Njemce je jedino važno da li je neko čovjek ili ne
Kaže da ga tamo niko nije gladao kao Roma jer za Njemce je jedino važno da li je neko čovjek ili ne. I ovdje je, stidljivo reče, tako mada često kada se ljudi iznerviraju znaju da kažu „pusti ga, to je Cigan“, pa ga takve uvrede zabole.
„Tamo su svakog petka i subote romske žurke. Dođu najbolji romski pjevači iz čitavog svijeta i pjeva se do zore. Prelijepo je ovo ovdje ali ipak je to još daleko od njemačkih žurki. Ali, i mi smo daleko od
Njemačke“, reče Naim, uze tanjire i ode da služi.
Galerija
Bonus video:
