zakon o lustraciji

Prošlost se ne preispituje jer bi mnogi nestali sa scene

Upitno ostaje kako bi se, kada bi se zakon o lustraciji donio, on sproveo u praksi, s obzirom da decenijama u vlasti sjede isti ljudi
87 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 02.04.2012. 02:28h

Dok god se ne donesu zakoni o lustraciji i otvaranju tajnih dosijea, kuvari i čuvari biće glavni krivci za naređivanje, mučenje i nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima.

Slučaj Morinj paradigma je crnogorske stvarnosti u kojoj stvarni krivci ne odgovaraju, već se pred lice pravde dovode isključivo puki izvršioci naredbi.

Nepristajanje na donošenje zakona o lustraciji i otvaranju tajnih dosijea, koji prevashodno omogućavaju razotkrivanje istine, satisfakciju za žrtve i kažnjavanje onih koji su zloupotrebljavali društvene položaje, ali i udaljavanje saradnika tajnih obavještajnih i kontraobaviještajnih službi, po mišljenju vodećih crnogorskih intelektualaca, dugoročno je štetno.

Upitno ostaje kako bi se, kada bi se zakon o lustraciji donio, on sproveo u praksi, s obzirom da decenijama u vlasti sjede isti ljudi.

Društvo se mora suočiti

Ipak, za dr Šerba Rastodera lustracija je nužnost sa kojom se društvo morati suočiti kad-tad: “Manje više sve evropske demokratske zemlje su prošle kroz ovaj proces bilo da se on naziva denacifikacija ili lustracija”.

“I ako se slijedi navedena istorijska logika, potpuno je neshvatljivo crnogorsko odbijanje donošenja zakona o lustraciji i propuštanje prilike preispitivanja prošlosti koja je obilovala masovnim kršenjem ljudskih prava”, ocijenio je Rastoder.

On je “Vijestima” kazao kako nedonošenje dva važna zakona u sebi nosi poruku da je kršenje ljudskih prava u ime “nekih viših ciljeva” ne samo nekažnjivo, već i element ohrabrivanja i podsticanja svijesti da se masovno kršenje ljudskih prava može amnestirati ideologijom i politikom.

I ako se slijedi navedena istorijska logika, potpuno je neshvatljivo crnogorsko odbijanje donošenja zakona o lustraciji.

“Dva puta je pokretana inicijativa da Zakon o lustraciji uđe u proceduru, ali je proces zaustavljen. Sve to se uklapa u opštu sliku političkog otpora da se Crna Gora uhvati u koštac sa onim što je činjeno u naše ime, a očit dokaz su nakaradna suđenja za ratne zločine neposrednim izvršiocima gdje se ne istražuje komandna odgovornost”, kazala je Kovačević.

Prema njenim riječima, lustracija bi, ukoliko bi se korektno sprovela, oslobodila javni prostor od licemjerja i cinizma gdje zagovarači rata i pljačkaške tranzicije drže lekcije o miru, demokratiji i razvoju.

Pranje biografija i rekreiranje istorije

Poslanik PzP-a Koča Pavlović saglasan je sa njom i smatra da je Crna Gora danas prostor fingiranih reformi koje su oruđe za sprovođenje procesa antilustracije: “Sve to vodi ka pranju biografija i rekreiranju nedavne istorije. U takvoj situaciji, svaka priča o lustraciji nailazi na ogroman otpor vlasti”.

I za njega, lustracija kao proces je neophodna, ali ju je teško sprovesti: “Udba je već 65 godina moćno oružje u rukama svih crnogorskih autokratija, sve od Blaža pa do Mila. Zadatak Službe je ostao isti svih ovih decenija - odbrana vlasti od opozicije i manipulisanje narodom”.

Lustracije predstavlja korak ka diskontinuitetu sa autoritarnim režimom.

Ipak, upozorava Rastoder, istina i proces denacifikacije i lustracije su sami po sebi kontroverzni, nesavršeni a i često su bili osnova za ideološki revanšizam, ali su se u krajnjem, kako tvrdi, pokazali djelotvornim i korisnim za društvo.

“Proces denacifikacije, defašizacije nije samo označavao radikalan ideološki zaokret sa poraženim nasljeđem, već je bio i konkretni instrument obračuna sa glavnim nosiocima tog nasljeđa, te se nerijetko ovi procesi s pravom nazivaju i 'čistkama' jer je ogroman broj ljudi odstranjen iz javnog života i onemogućen da utiče na procese demokratizacije”, kazao je Rastoder ranije za “Vijesti”.

Opširnije u štampanom izdanju