MORSKI RUDARi

Velika muka ribara za male pare

Skupo gorivo i vezovi, nelojalna konkurencija i rizik od elementarnih nepogoda – višegodišnji problemi sa kojima se nose ribari
410 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 15.03.2012. 21:03h

Na kopnu je okončano vanredno stanje, međutim, u crnogorskom ribarstvu elementarna nepogoda traje već godinama, kažu u barskim ribarskim udruženjima „Bar“, „Pristan“ i „Južni Jadran“.

Osim što je ribe sve manje, osnovni problemi barskih ribara i njihovih kolega iz drugih primorskih gradova jesu gorivo i skupi vezovi za ribarske brodove i čamce, „sa kojima je upoznato i resorno Ministarstvo poljoprivrede“.

„Ne možemo da radimo bez goriva, a gorivo je skupo. Već smo pričali ranije, gorivo ide po beneficiranim cijenama za vlasnike jahti i mega-jahti koji su milioneri, a mi koji radimo u prehrambenom sektoru, ključnom u svakoj državi, plaćamo ga 86 centi po litru što je mnogo“, vele barski ribari.

To je i razlog što se u barskoj marini ribarska flota svakodnevno „sunča“ na gatovima. Na more izlazi samo jedan, eventualno dva broda, jer se vlasnicima jednostavno ne isplati.

„A znaš li zašto izađe brod? Samo radi posade, da bi imali išta za zaradu, jer se njima dijeli taj ulov“

„A znaš li zašto izađe brod? Samo radi posade, da bi imali išta za zaradu, jer se njima dijeli taj ulov“, kaže suncem oprljani ribar veteran.

Smisao sniženja cijene goriva je, nastavljaju priču barski ribari, takođe i sniženje cijene ribe, da bi bila pristupačnija građanstvu čija je kupovna moć maltene iz sata u sat sve slabija.

„U svijetu je, inače, praksa da se za ribare boji gorivo specijalnom supstancom, da ne bi bilo zloupotreba i preprodaje goriva dobijenog po regresiranim cijenama. Tankovanje ribarica moglo bi se obavljati u marini gdje inače i postoji pumpa, a ne da, kao do sada, kod svakog tankovanja plaćamo i asistencije vatrogasaca, što je dodatni trošak. Ako nam se ne pomogne, bićemo prisiljeni da kupujemo gorivo u inostranstvu, da bismo mogli izdržavati svoje porodice, a zna se kolika je cijena vani. To nam je posljednja solucija“, pričaju sagovornici „Vijesti“ iz ribarskih udruženja.

Vezovi su uvijek aktuelna priča - sada je cijena godišnjeg veza u barskoj marini za ribarski brod dužine do 15 metara 940 eura „i to sa popustom, jer je ranije bila 1.200 eura“.

„Tražimo da cijena veza za ribarske brodove bude na nivou zemalja okruženja, odnosno da brodovi sa dozvolom budu oslobođeni plaćanja veza, kako bi se stimulisala ova privredna grana, što i rade svugdje osim kod nas. Stalno se ističe kako nam je težnja da budemo prepoznati kao turistička destinacija sa originalnim proizvodom, a šta treba da iznesemo pred goste nego vino, pršutu, sir, ribu, dok se sada u restoranima servira smrznuta riba iz Maroka, Senegala i Italije“, žale se ribari.

Nelojalna konkurencija

Posebna priča je, dodaju, nelojalna konkurencija. Tvrde da se riba iz Hrvatske i Albanije uvozi u gepecima automobila. Mukama tu nije kraj - licence za ribolov se ne daju na neograničeno vrijeme već se, kažu rezignirano ribari, svake godine za dozvolu plaća u prosjeku 1.400 eura, „što je novi namet“.

Kao rijetko koji, ovaj posao zavisi od volje majke prirode. U principu, koče izlaze na more cijele godine. Međutim, zimi ribari imaju malo radnih dana zbog nevremena i grabe svaki lijepi dan da izađu na more. Nekad ostanu na moru pet, nekad šest, nekad 12 sati, gledaju da iskoriste zimi lijepo vrijeme, jer se, u suprotnom, svaki propušteni ribarski dan ne može nadoknaditi.

Na našem dijelu Jadrana dva su osnovna dva tipa ribarenja velikim ribaricama - kočarenje i plivarenje. Kada se povlači mreža po dnu, to je kočarenje, a brodovi koji to rade zovu se koče. Kada se mrežom opkoljava riba na površini, to je plivarenje, a ti brodovi su plivarice. Koča mrežu po dnu mora vuče četiri sata i onda je izvlači na palubu. Riba se izbacuje na krmu broda gdje se pere i sortira po klasama, a onda stavlja u brodski frižider. Potom se nastavlja ribolov, nekad 20, a nekad četiri sata, zavisno od vremena. Jedna koča za 24 časa lova može da izvuče 20 kašeta - oko 120 kilograma ribe, a najviše se lovi hobotnica, sipa, lignja, luc, barbun. Ljetnji mjeseci su sezona plave ribe. Tada se uključuju plivarice i one love skuše, sardele, inćune, palamide, a njihova sezona lova traje od maja do oktobra. Kočarica ne može loviti plavu ribu, „desi se da izvadi kašet-dva, ali to je čista slučajnost“. U prosjeku, na koči ima po četiri, a na plivarici šest-sedam članova posade. 

Svake godine ribarski brodovi se vade na suvo, a stručna komisija pregleda daske, osovinske vodove i sklopove, sigurnosne pojaseve, rakete i splavove

Svake godine ribarski brodovi se vade na suvo, a stručna komisija pregleda daske, osovinske vodove i sklopove, sigurnosne pojaseve, rakete i splavove. Kad komisija Uprave pomorske sigurnosti zaključi da je brod ispravan, daje mu sertifikat da može da isplovi.

Među najopasnijm zanimanjima

Više od 70 ljudi pogine svakoga dana ribareći na moru, što morsko ribarstvo čini vjerovatno najopasnijim zanimanjem na svijetu, objavila je 2004. godine FAO, Organizacija UN za hranu i poljoprivredu.

Prema navodima FAO, godišnji broj poginulih ribara u svijetu, koji Međunarodna organizacija rada procjenjuje na 24.000, mogao bi biti mnogo manji od stvarnog, jer samo ograničeni broj zemalja vodi evidenciju o poginulim ribarima.

U SAD je stopa smrtnosti među ribarima 25 do 30 puta, a u Italiji 21 put veća od nacionalnog prosjeka u drugim zanimanjima. U Australiji ta stopa iznosi 143 nesreće na 100.000 stanovnika, a nacionalni prosjek je 8,1 na 100.000.

Donacije za inspektore

„Donacije za crnogorsko ribarstvo iz EU se svode na to da se osposobi infrastruktura za inspektore i kupe plovni objekti kako bi se kontrolisali ribari. Nijesmo mi protiv toga, ali treba prvo kupiti brodove koji će da love ribu, pa da se onda ima šta kontrolisati“, kažu sagovornici „Vijesti“. Oni napominju da je lani uvezeno 40 miliona ribljih konzervi, „što govori da se u Crnoj Gori riba i te kako jede“.

Na brodu nema odmora

“Težak je ovaj posao, a najteže je onome ko je na brodu - biju ga nevrijeme, more i vjetar, mokar je od glave do pete, nema spavanja, a kad se desi problem oko ribarskog alata i zakači mreža tek onda počinju muke. A kad se dođe u marinu, mora da se izbaci riba, da se operu brod i komore i tek onda slijedi odmor. Da i ne pominjem da, kad brod izađe iz luke, postoji opasnost da se nikad ne vrati”, tako život profesionalnih ribara opisuje Boško Ivanović, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara „Južni Jadran“.

Galerija

Preporučujemo za Vas