Koliko je pravda spora zna Novosađanin, rođen u Podgorici prije 33 godine Slaven Ćetković, dobro i odavno. Je li dostižna, još se nije uvjerio, jer skoro dvije decenije čeka na ono što mu, kako kaže, prirodno pripada, da naslijedi makar dio svoje đedovine i očevine.
"Više od polovine dosadašnjeg života proveo sam u iščekivanju da naslijedim ono što su mi ostavili djed i otac. Ili, preciznije, 15 godina traje fizička dioba između moje tetke po ocu i mene onoga što su nam ostavili djed i baba. Na to treba dodati još dvije godine ostavinskog postupka prije toga, tako da ispadne da ja preko 17 godina čekam da dobijem ono što mi valjda prirodno pripada, makar polovinu đedovine, pošto sam jedan od dva nasljednika", kaže Ćetković.
Pošto sam bio jedinac, od njihovog rano preminulog jedinca, od djeda i babe sam uživao veliku pažnju i ljubav.
"Pošto sam bez oca ostao vrlo rano, živio sam na relaciji između Crne Gore i Srbije, odakle mi je majka. Pošto sam bio jedinac, od njihovog rano preminulog jedinca, od djeda i babe sam uživao veliku pažnju i ljubav. Neprilike počinju 1993. godine kada su u kratkom razmaku oni oboje jedno za drugim umrli. Pola godine nakon toga moja tetka mene i majku je izbacila iz porodične vikendice u Sutomoru. Od tada kreću moje muke i borba da naslijedim ono što bi trebalo da mi pripadne prirodno i odmah", priča svoju priču Ćetković, koji je, dok je bio u srednjoj školi ostao i bez majke.
Ništa ne koristi
Za njega je neobjašnjivo to što sudovi rade skoro dvije decenije jer je tetki, kako tvrdi, nudio svaku vrstu dogovora.
"Imovinu koja je predmet spora između mene i sestre mog pokojnog oca čine stan od skoro 100 kvadrata u Bloku 5 u Podgorici, vikendica od 30-tak kvadrata u Sutomoru i zemlja u Berima. Iako je stan daleko najvredniji jer kuća u Berima predstavlja ruševinu, bar trećina zemlje obični kamenjar, a vikendica u Sutomoru je toliko zapuštena da je urasla u grmlje, nudio sam tetki da ona uzme stan koji je neuporedivo vredniji, a da meni pripadne zemlja u Berima i vikendica u Sutomoru. Iako to ne bi bila ravnopravna podjela, a sud je još 1997. godine presudio da se imovina podijeli na pola, htio sam da pristanem na to, ali drugoj strani je i to malo, pa godinama odugovlači podjelu i sada uz stan traži i pola zemlje u Berima. Tako sudovi zakazuju ročišta a ja ne mogu da koristim ono što su mi ostavili preci, nego živim kao podstanar u Novom Sadu", kaže Ćetković.
Slaven kaže da on godinama ne koristi ni vikendicu u Sutomoru, ni stan u Podgorici.
"Ne želim da govorim o tome, to je naša privatna stvar", kazala je kratko i ljutito Radonjić.
Njegova tetka po ocu Ljubinka Radonjić nije bila raspoložena da za “Vijesti” govori o ovom neobičnom sudskom sporu.
"Ne želim da govorim o tome, to je naša privatna stvar", kazala je kratko i ljutito Radonjić.
Na pojašnjenje da “Vijesti” ne zanima kako će oni podijeliti imovinu, nego samo komentar na to što sudski spor traje tako dugo, Radonjić je odgovorila sugestijom.
"Ja ne znam zašto vas to uopšte zanima. Ja bih vam preporučila da se time ne bavite, da ne pišete o tome. Kako rekoste da se zovete?", ljutito je kazala Radonjić, završavajući razgovor.
I rođaci jedva čekaju presudu
Najbliži njegovi rođaci u Berima ogorčeni su što Đurov jedini unuk ne može “da dobije svoje”.
"Kada sam prije nekoliko godina bio pred sudom rekao sam sudiji da je ranije bio red da odive ne dobijaju dio u đedovini. Ako je sada drugačija pravda neka se podijeli na pola da nam rođak dobije svoje i dođe na đedovinu. Od toga nema ništa jer ako nemaš leđa džabe čekaš pravdu", kaže vremešni Mirko Ćetković, brat Slavenovog djeda Đura.
I njegov sin Slavko jednako razmišlja, i za njega je neprihvatljivo da neko drugi, iako je manje vrijedno, naslijedi zemlju i zidinu u Berima, a ne njegov sinovac Slaven.
Bonus video:
