sve uspješniji

Danilovgradski planinari: Nije važno samo osvojiti vrh, treba ići u planine

Danilovgrad, po rezultatima koje postižu njegovi planinari, postaje planinarski centar Crne Gore
182 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 25.02.2019. 04:02h

Danilovgradski planinari i alpinisti razasuti u nekoliko crnogorskih planinarskih klubova hodaju svijetom gore-dolje srijećući se često "licem u lice" sa surovim planinskim stijenama ili zaleđenim grebenima.

Osvajajući sve crnogorske planine, planine zemalja iz okruženja, ali i penjući se na najviše tačke na drugim kontinentima, ovi hrabri ljudi napravili su bezbroj koraka.

Jedan od njih, Milan Radović, u svojoj knjizi "Nebeske note" zapisao je da je strast kojom se ljudi uspinju na planinske vrhove takva da gotovo nema racionalno objašnjenje, i da svaki penjač ima svoje razloge zbog kojih odlazi u planine. Sa tom strašću njih desetak "iznijelo" je ime Danilovgrada na nekoliko svjetskih vrhova.

Kako su se i zašto uputili u planine ne objašnjavaju jer kao što je zapisala Rebeka Solnit "pitanja kako i zašto se čovjek odluči da se zaputi nekuda prosto bodu oči u planinarenju, gdje dobijaju specifičnu težinu".

Predstavljaju svoj grad

Milan Radović i Tanja Pavličić, najuspješniji danilovgradski planinari, članovi su PK Visokogorci iz Podgorice.

"Tanja i ja smo godinama, kao članovi 'Komova', planinarili skupa. Godine 2009. organizovali smo klub Visokogoraca kako bismo mogli lakše organizovati ekspedicije na visoke planine svijeta. Ona je jedna od najuspješnijih crnogorskih planinarki. Od visokih vrhova popela se na Elbrus, Akonkagvu, Damavand, Ararat, Kilimandžaro. Ja sam se pored Elbrusa i Akonkagve popeo na Mon Blan 4810, ali i vrh preko 8 hiljada, Manaslu", priča Milan.

Njih dvoje uvijek se, mada im je klub u Podgorici, predstavljaju po gradu iz kog dolaze, a sa Bojanom Đokićem iz PSK Prekornice dobitnici su povelje grada za podvig 2009. godine. To ih je obradovalo jer smatraju da rezultati koje su postigli nisu značajni samo za planinarenje i Danilovgrad već za državu Crnu Goru i crnogorski sport..

Bez obzira na klupsku pripadnost, planinari iz Danilovgrada sarađuju, druže se, idu često skupa u planine

Bez obzira na klupsku pripadnost, planinari iz Danilovgrada sarađuju, druže se, idu često skupa u planine. Organizovali su zajedničku ekspediciju na Alpe. Milan, kao stariji i iskusniji kolega primijetio je da je Prekornica jedan od najaktivnijih klubova u Crnoj Gori.

Nije važno samo osvojiti...

"Nije važno samo otići i osvojiti neki svjetski vrh, treba ići u naše planine, biti aktivan u svim sferama planinarstva, organizovati ture. Oni su svakog vikenda aktivni. Impresivan je i način na koji su uredili planinarski dom na Studenom. Praktično svojim entuzijazmom, svojim radom, bez pomoći društvene zajednice", kaže Milan.

Danilovgrad, po rezultatima koje postižu njegovi planinari, postaje planinarski centar Crne Gore, a broj mladih ljudi koji kreću stazama starijih kolega obećava da će u narednom periodu rezultati biti još bolji.

"Ako zanemarimo sjedište klubova i sagledamo pojedinačno ljude koji su postigli rezultate, a koji su sa teritorije Danilovgrada, može se reći da poslije nikšićkog Javorka ovaj grad bilježi najbolje rezultate u Crnoj Gori. Naravno, svi mi gledamo na Javorak i na Nikšić kao na centar koji ima tradiciju i koji je i u velikoj Jugoslaviji bio za respekt i svi smo mi na neki način učili od njih, ali ipak mi je drago da se ta priča sada proširila na Danilovgrad i na cijelu Crnu Goru. Već ima dosta uspješnih planinara i uspješnih klubova u drugim gradovima", kazao je Milan.

Aktivni i na polju speleologije i orijentacije

Članovi PSK Prekornica Neno Kalezić, Bojan Đokić i Zoran Radulović trojka su koja je vratila slavu društvu osnovanom davne 1979. godine. U starom klubu takođe se isticala „trojka“ - Đurović Dimitrije Dimo, Miro Sekulić i Petar Kalezić. Oni su do 1985. osvojili Triglav, Grosglokner i Mon Blan. Đurović je na listi osvojenih vrhova dodao Pamir, Ararat, Johanisberg, a 1996. godine bio je učesnik ekspedicije Mont Everest.

U drugoj polovini 90-ih klub je zbog tadašnje situacije u državi zamro, a mladi entuzijasti oživjeli su ga 2008. godine. Naredne godine Bojan Đokić osvojio je Ararat, a 2010. godine na Grosglokneru, Gran Paradisu i Mon Blanu bili su Đokić, Nebojša Kalezić, Zoran Radulović, Marko Popović i Ivan Vukadinović.

Đokić, Kalezić i Radulović 2011. godine u planinarske knjižice dopisali su i Damavand.

Članovi Prekornice kojih ima oko 40 pored odlazaka u visoke planine aktivni su i na polju speleologije i orijentacije. U posliednjih nekoliko mjeseci istražuju speleo objekte na teritoriji Danilovgrada.

Član PSK Javorak iz Nikšića i PK Danilovgrad iz Danilovgrada Jelena Jovanović nakon što je "ispitala" domaće planinarske staze uputila se ka daljim i višim planinama. Planina bogova u Grčkoj, ljetnji i zimski uspon na krov Balkana - planinu Rilu ali i krov Afrike, Kilimandžaro sa njegovih 5895 metara nadmorske visine upisani su u njenu planinarsku biografiju koju pored pečata sa planina krase i medalje sa takmičenja u orijentaciji.

Članovi Prekornice kojih ima oko 40 pored odlazaka u visoke planine aktivni su i na polju speleologije i orijentacije

Planinarenje, kazali su nam danilovgradski zaljubljenici u planine, odudara od drugih sportova jer se u ovom sportu čovjek ne takmiči sa drugim čovjekom, niti sa planinom. Planinar se takmiči sa samim sobom i svojim limitima, a to je i karakteristika planinarstva i planinara. Nema zavisti, nema ljubomore na bilo čiji rezultat. Naprotiv, svima je drago kad neko postigne značajan rezultat i bezbjedno se spusti u ravnicu da sa kolegama podijeli doživljaj.

Uskoro kreću na Kavkaz

Danilovgradski planinari bilježe svoje uspjehe i doživljaje, ali i prave planove.

Radović sa svojim klubom sredinom 2012. godine organizuje uspon na Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike. Denali je tehnički i organizaciono, ali i po meteo uslovima, zahtjevan i niko iz Crne Gore do sad nije pokušavao osvojiti ga.

Radulovića, Kalezića i Đokića, ako se steknu uslovi, čeka Elbrus ka kojem će se, ako sve bude po planu, sredinom juna uputiti i Jovanovićeva. Odlazak u osvajanje Elbrusa ipak ne zavisi samo od njihove volje i novca već i od uslova na Kavkazu.