Država ne mari za prazne mreže barskih ribara

Situacija je teška, naročito za vlasnike brodova koji, bez obzira na to što nema posla, moraju da redovno izmiruju sve svoje obaveze
121 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 07.12.2011. 19:46h

Ribe nema. A zašto je nema pitajte u Institutu za biologiju mora. Mi smo ribari, a oni naučnici!

Tim riječima svoju i muku svojih kolega iskazuje Boško Ivanović, predsjednik Udruženja ribara „Južni Jadran“. To udruženje, mahom u barskoj marini, okuplja 12 ribarskih brodova. Ivanović tvrdi da mu je zbog teškoća u poslovanju sve toliko dozlogrdilo, “da bi najradije rasprodao svoje brodove”.

“Ribe nema već duže vrijeme. Situacija je teška, naročito za vlasnike brodova koji, bez obzira na to što nema posla, moraju da redovno izmiruju sve svoje obaveze prema državi, marini za vezove, zaposlenima, nabavci opreme, kao da je sve normalno. Ako se ovako nastavi, ribarstvo u Crnoj Gori će zasigurno izumrijeti”, nastavlja Ivanović.

Što se podrške države tiče, on ističe da je “nedavno obavljena smjena na čelu resornog ministarstva, te da novi ministar sigurno još nije imao vremena da se dovoljno upozna sa situacijom u ribarstvu, kao njegov prethodnik”.

“Pošto je ribarstvo kao privredna grana u svakoj zemlji EU od izuzetnog značaja, tako bi trebalo da bude i kod nas. Treba nam finansijska pomoć, povlastice, i to, prije svega, u cijeni goriva, kod dažbina, za nabavku opreme, remont i osavremenjivanje brodova”, ukazao je Ivanović.

On je dodao da se “grdno varaju svi koji misle da se u ovom poslu može brzo i lako zaraditi”. Kaže da su iz barske marine otplovili svi novi brodovi koji su došli da ribare u našem moru.

“Ukrajinski brod koji je nedavno došao sa dozvolom za veliki privredni ribolov, digao je sidro i otišao. Jednostavno, nije bilo rentabilno”, kazao je Ivanović.

Takođe, rekao je on, veliki problem su i kadrovi, “jer za rad na ribarici ne možete odmah dobiti kvalitetnog radnika”.

“Treba barem par mjeseci da se uči posao da bi se dobio samostalni ribar“, kazao je on.

Ovih dana, za kočare najviše „rade“ kozice i lignje, koje se prodaju po cijeni od 7,5, odnosno 6,5 eura po kilogramu. Ostalo je, tvrdi Ivanović, “sve slabo“.

Udruženje radi i dalje izvoz ribe u Italiju, pa kamion sa kašetama ide jednom ili dva puta sedmično. Ostalo što se izvadi iz mreža ide na pijace, ali i tamo je, kazao je Ivanović, “mrka kapa” jer „nema narod para“. Nešto, istakao je, završi i u restoranima - „samo kvalitet i ne više od tri do četiri kilograma“.

Cijena kočarske ribe je od 1,5 eura po kilogram, koliko košta riba za frituru-listići i barbunčići. Veći barbuni su po šest eura, više od osam eura je grdoba, a deset eura košta kilogram lista.

Iz Instituta za biologiju mora “Vijesti” nijesu uspjele da dobiju odgovore na pitanja vezano za smanjen broj ribe. Kako su saopštili iz te ustanove, direktor Instituta Aleksandar Joksimović je na službenom putu u inostranstvu.

Ivanovićeve kolege iz barske marine požalile su se da su “vlasnici jahti u favorizovanom položaju u odnosu na njih što se kupovine goriva tiče”.

“Oni gorivo kupuju za 20 do 30 odsto nižim cijenama od nas, a svi su milioneri, dok mi sastavljamo kraj sa krajem”, kazali su “Vijestima” ogorčeni barski ribari.

Galerija

Bonus video: