Legendarna podgorička rijeka, jedan od simbola grada, čista i opjevana Ribnica, posljednjih je decenija centralni gradski kolektor našeg odnosa prema prirodi. Iako protiče cijelom svojom dužinom kroz gradski areal, vidljivi su, ne na svakom metru – nego na skoro svakom bubulju, eksponati naše ekokulture.
Na nekoliko mjesta apa je tolika da se moralo pobjeći
Megatone smeća različitih kalibara, od kreveta i karoserija - do boca i plastike, lokvetine fekalija i drugi oblici boleština. Ne postoji bolji primjer primitivizma i klasične nebrige prema sredini u kojoj živimo. Naravno, nadležni čine sve što je u njihovoj moći, građani se o svom jadu zabaviše i drugi tra-la-la izgovori…
Nekada je Ribnica „pucala“ u decembru. Danas, njeno suvo i prljavo korito svjedoči o generacijama podgoričana kojima ona ništa ne znači. A „pucamo“ od ljubavi prema gradu, državi, itd. Na stadionima i u predizbornim čarolijama, pogotovo....Tu su i globalne klimatske anomalije. Ne pamti se da Ribnice nije bilo početkom decembra!
Autoru reportaže se zgadilo dok je snimao neke djelove ovog video zapisa, a na nekoliko mjesta apa je bila tolika da je morao odjuriti, iako je namjera bila da se prođe cijelom dužinom korita. Uzvodo. Od Skalina do Vrela. No, nekih stotinak metara od bašte restorana „Ribnica“ nije se moglo dalje.
Galerija
Bonus video:
