Vlada Crne Gore je prije dvadesetak dana usvojila dokument nazvan „Predlog rješavanja statusa broda raketna fregata RF-31“, kojim je praktično zakucala posljednji ekser u mrtvački sanduk nekada jednog od najjačih ratnih brodova bivše SFRJ.
Usvajanjem tog dokumenta, RF-31, javnosti mnogo poznatiji pod imenom i oznakom koje je nosio u Jugoslovenskoj ratnoj mornarici kao VPRB-31 „Split“, formalno je prestao da bude ratni brod i proglašen je sekundarnom sirovinom.
“To praktično znači da se RF-31 više na prodaju neće nuditi kao borbeno sredstvo, odnosno ratni brod, već kao sekundarna sirovina – staro gvožđe. Sa broda će biti uklonjeno naoružanje i specifična vojna oprema, prije nego što on bude ponuđen kupcima”, rečeno je „Vijestima“ u krugovima bliskim Ministarstvu odbrane.
Ministarstvo odbrane namjerava i da sa broda demontira tri pomoćna motora tipa M-845, jer je riječ o praktično novim i skoro neupotrebljavanim motorima, koji su na RF-31 instalirani neposredno prije nego što je taj brod izašao iz operativne uporebe u bivšoj RM VSCG.
Već šest-sedam godina neupotrebljiv
Pomoćni motori sa RF-31 iskoristiće se za agregatnu zamjenu ili za djelove za remont motora istog tipa na patrolnim brodovima MCG, P-33 i P-34 koji su u prilično lošem, ili čak neupotrebljivom stanju.
RF-31 već šest-sedam godina nije u operativnom sastavu Mornarice Vojske SCG, odnosno Mornarice VCG koja ga je preuzela.
Ministarstvo odbrane tvrdi da je u proteklom periodu imalo velike troškove za održavanje RF-31.
Tamo RF-31 već tri godine propada bukvalno napušten jer na brodu nema nijednog člana stalne posade, već su ga povremeno obilazili stražari u Pristanu i drugi pripadnici MCG koji su imali zadatak da kako-tako brinu o plovilima Mornarice koja su proglašena viškom i za koje se u međuvremenu pokušavao naći kupac.
Iako Ministarstvo odbrane tvrdi da je u proteklom periodu imalo velike troškove za održavanje RF-31, teško da bi se povremeno ispumpavanje morske vode koja je u unutrašnjost trupa broda ulazila kroz rupe na zarđaloj oplati, ili krpljenje tih rupa brzovezujućim cementom, moglo smatrati velikim troškom.
U međuvremenu nisu urodili plodom ni pokušaji da se bivši „Split“, kao koliko-toliko funkcionalan ratni brod, proda nekoj od azijskih država koje su za njega pokazivale interesovanje, čak ni kada mu je cijena na kraju snižena na nešto ispod milion eura.
Staro gvožđe
Inače, ovaj brod je najbliže prodaji bio pred kraj 2004, kada je fregata RF-31 obavila i posljednju vožnju na sopstveni pogon, a na njoj su tom prilikom bili predstavnici Ratne mornarice Šri Lanke.
Maltene, već zaključeni posao po kome bi se „Split“ preselio u Indijski okean i karijeru nastavio u RM Šri Lanke, samo nekoliko dana nakon ove vožnje, upropastio je veliki cunami koji je pogodio tu azijsku zemlju, pa je vlada Šri Lanke zbog ogromnih materijalnih razaranja odustala od kupovine novog naoružanja u inostranstvu, među kojima je bio i RF-31.
To bi imalo i određenu simboliku budući da se u Hrvatskoj sa animozitetom gleda na ovaj brod koji je u jesen 1991, na početku rata u SFRJ, otvarao vatru.
Hercegnovski ronilac Dragan Gačević prije oko godinu i po predložio je da Crna Gora nekadašnji VPBR-31 „Slit“, u dogovoru sa Hrvatskom, namjerno potopi u blizini morske granice dviju država i od njega napravi ronilačku atrakciju za tzv. wreck diving, a koju bi koristili ronioci iz obje države.
To bi imalo i određenu simboliku budući da se u Hrvatskoj sa animozitetom gleda na ovaj brod koji je u jesen 1991, na početku rata u SFRJ, otvarao vatru po ciljevima u Splitu - gradu čije je ime nosio.
Gačević je „Vijestima“ potvrdio da je za ovu inicijativu dobio podršku mnogih kolega-ronilaca iz regiona, ali i pojedinih turističkih radnika svjesnih koliko ovako atraktivan ratni brod, namjerno potopljen van plovnih puteva, na relativno maloj dubini dostupnoj što širem krugu akvanauta, može značiti za dalji razvoj vrlo unosnog ronilačkog turizma.
“Vlada je donošenjem ovakve odluke u vezi sa statusom RF-31 napravila prvi korak u pravcu eventualne realizacije ove ideje, samo još da shvati da bi im taj brod kao potopljena olupina na dnu mora bio finansijski mnogo korisniji nego da ga jednokratno prodaju kao staro željezo u neko rezalište”, istakao je Gačević, dodajući da namjerno potapanje starih brodova za potrebe ronilačkog turizma i stvaranje vještačkih grebena nije novina, već uobičajena stvar u svijetu.
"Oriskany" CVA-34
Potapanjem postaje turistička atrakcija
U SAD je tako 2006. kod obala Floride potopljen čak i jedan nosač aviona - „Oriskany“ CVA-34. Troškovi pripreme broda za potapanje (čišćenja svih potencijalno zagađujućih materija) i sama operacija potapanja „Oriskanyja“ koštala je 20 miliona dolara, a računa se da je već naredne godine turistička industrija okruga Pensakola na Floridi ispred čijih obala leži ova olupina, samo od ronilaca koji su došli da rone na „Oriskany“, zaradila preko 90 miliona dolara.
Stoga ne čudi da se pojedine primorske regije u svijetu bukvalno otimaju o stare i rashodovane ratne brodove koje namjerno potapaju i prave nove ronilačke atrakcije, a najnoviji takav slučaj je mali portugalski turistički gradić Portimao koji je imao sreću da mu RM Portugala pokloni čak tri stara ratna broda koja će do ljeta naredne godine biti potopljena tri milje od obale, na dubinu od oko 30 metara.
Brod je vlasništvo države, kao i mjesto gdje bi bio potopljen i to bi moglo donijeti ogromnu finansijsku, ali i promotivnu korist Crnoj Gori i njenom turizmu.
“Mislim da bi se nešto ovakvo trebalo uraditi i sa RF-31. Brod je vlasništvo države, kao i mjesto gdje bi bio potopljen i to bi moglo donijeti ogromnu finansijsku, ali i promotivnu korist Crnoj Gori i njenom turizmu. Mjesto gdje bi bio potopljen brod je državni resurs, koji normalna država izdaje na korišćenje pod koncesiju. Korisnike koncesije država obavezuje ugovorom u kom se precizira način korišćenja i obaveze zaštite i čuvanja tog prostora, a država ubira ne mala sredstva”, objašnjava Gačević kako to funkcioniše u svijetu gdje isluženi stari ratnici – rashodovani ratni brodovi, umiru mnogo dostojanstvenije – potapaju se kao ronilačke atrakcije i nastavljaju služiti državi koju su godinama štitili na moru, umjesto da ih ta ista država u rezalištima pretvori u sirovinu za šerpe, lonce ili brijaće žilete.
Služili u osam zemalja
RF-31 je jedna od ukupno 14 izgrađenih raketnih fregata klase “Koni” koje su krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina prošlog vijeka građene u bivšem SSSR-u. Rusi su za sebe uzeli samo prvi brod iz te serije – fregatu “Delfin” izgrađenu 1975, koja je onda do 1990. služila na Crnom moru za obuku posada stranih ratnih mornarica koje su od SSSR naručivale i kupovale fregate klase “Koni”.
Po dva takva broda izgrađena su za bivšu Jugoslaviju i Libiju, a po tri za nekadašnju Istočnu Njemačku, Alžir i Kubu. “
Delfin” su od Rusa 1990. kupili Bugari kojima taj brod pod novim imenom “Smeli” i dan-danas odlično služi, a sa njim RM Bugarske redovno učestvuje i u međunarodnim vježbama po Mediteranu i Crnom moru.
RF-31 je brod punog deplasmana 1.900 tona, dug je 96,4 , širok 12,1 metar, a gaz mu iznosi 4,25 metara.
RF-31 je brod punog deplasmana 1.900 tona, dug je 96,4 , širok 12,1 metar, a gaz mu iznosi 4,25 metara.
Maksimalnom brzinom od 32 čvora pokretala su ga dva dizel motora ukupne snage po osam hiljada konja i jedna plinska turbina snage 20 hiljada konja.
Opsluživala su ga 123 člana posade, a bio je naoružan sa dva dvocijevna topa kalibra 76 mm, dva dvocijevna topa kalibra 30 mm, četiri lansera protivbrodskih raketa SS-N-2 “Styx”, lanserom PVO raketa SA-N-4 “Gecko”, dva dvanaestocijevna protivpodmornička raketna bacača RBU-6000 i dva topa kalibra 20 mm. RF -31 izgrađen je 1979. u brodogradilištu Zelenodolsk, u današnjoj Ukrajini.
Bonus video:
