Vesna Rašović, majka četvoro djece, svakodnevno uzima hranu u narodnoj kuhinji na Koniku. Ona i suprug su, kako kaže, radili u državnim preduzećima koja su propala. Vesna je poslije toga radila i u nekim privatnim preduzećima, ali je danas nezaposlena, a muž radi povremeno i ima vrlo neredovna i slaba primanja. Socijalna pomoć od oko 120 eura ne pomaže mnogo, jer treba kupiti knjige, odjeću za djecu koja su školskog uzrasta.
Na hiljade ljudi u Crnoj Gori je doživjelo sličnu sudbinu. Ugašena preduzeća, tehnološki viškovi nastali poslije neuspješnih privatizacija, uvećali su armiju gladnih, u kojoj je danas sve više kvailifikovanih radnika, nekadašnjih pripadnika srednjeg staleža. Većina njih zavisi od socijalne pomoći države.
Stabilni trendovi
Ta armija, kako je za “Vijesti” rekao ministar rada i socijalnog staranja dr Suad Numanović, čini gotovo osminu stanovništva.
"Ukupan broj korisnika raznih prava socijalne zaštite ili pomoći se kreće oko 79 hiljada. Prošle godine ukupna davanja za program socijalne, boračke i invalidske zaštite su bila 53.444.243 eura",kazao je ministar Numanović za “Vijesti”.
Ukupan broj korisnika raznih prava socijalne zaštite ili pomoći se kreće oko 79 hiljada
Siromaštvo u Crnoj Gori već nekoliko godina “mjeri” Monstat. Po podacima državne ustanove zadužene za statistiku, stopa siromaštva u Crnoj Gori za 2009. godinu iznosi 6,8 odsto, što je znatno više od 4,9 odsto u 2008, ali i manje od 8 odsto, koliko je, prema Monstatu, bilo siromašnih u 2007.
Nacionalna apsolutna linija siromaštva po glavi stanovnika, po odrasloj osobi, iznosi 169 eura za 2009. godinu, dok je za 2007. bila nešto preko 150 eura. Podatak da 6,8 odsto odraslih stanovnika Crne Gore ima prihode manje od 170 eura nije jedini koji govori o ovoj problematici.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
