ljubav je to

Kako je Nikola Pavlović iz Novog od ugostitelja postao obućar

Pavlović je imao svoj restoran i dobro mu je išlo, a onda je, zahvaljujući majstoru iz Firence, odlučio da hobi pretvori u stalan posao
409 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 08.10.2011. 20:31h

Nikola Pavlović obućar iz Herceg Novog ostvario je san većine ljudi. Radi posao koji voli, koji je kreativan, koji ga opušta i od koga može solidno da živi njegova porodica. Ovaj ugostitelj po zanimanju godinama je radio u toj branši. Imao je svoj restoran i dobro mu je išlo, ali je, posebno u jeku turističke sezone, bio angažovan 24 sata i skoro stalno pod pritiskom da sve funkcioniše kako treba kako bi bili zadovoljni i zaposleni i gosti.

Prije 20-ak godina u njegov komšiluk u Bijeloj doselio se Vlado Medić obućar koji je zanat izučio u Firenci u Italiji i koji je do dolaska u Boku cipele, i to prvoklasne sam izrađivao. U Bijeloj je silom prilika počeo da popravlja stare cipele.

Istovremeno je počelo jedno iskreno prijateljstvo dvojice ljudi različitih generacija, ali srodnih duša i interesovanja.

"Vlado mi je bio kao otac, zajedno smo išli na ribanje i družili se, uglavnom zimi kada nisam radio u mom restoranu", priča Nikola. A često je starom majstoru pravio društvo u njegovoj radionici, interesovao se za tajne zanata koje je ovaj nesebično prenosio svom mlađem prijatelju.

"U početku je Vlado znao da me zamoli da mu pomognem u poslu, a potom mi je sve više i prepuštao da sam radim neke popravke", sjeća se Nikola.

U međuvremenu je stari majstor umro, a Nikola je nastavio da u slobodnom vremenu popravlja cipele komšijama, koleginicama svoje supruge Jasne koja radi kao vaspitačica u jednom hercegnovskom vrtiću i prijateljima.

Dobar glas daleko se čuje

Kako se “dobar glas daleko čuje” interesovanje za Nikoline majstorije sve je bilo veće.

"A onda je supruga prije dvije godine predložila da otvorim obućarsku radnju i da mi to bude osnovno zanimanje", priča Nikola.

Mušterije mu dolaze čak iz Dubrovnika, Trebinja, Podgorice, a i Beograđani kada dođu u Novi popravljaju cipele kod Nikole

I posao je krenuo. Mušterije mu dolaze čak iz Dubrovnika, Trebinja, Podgorice, a i Beograđani kada dođu u Novi popravljaju cipele kod Nikole.

Pavlović ispred radnje (FOTO: Slavica Kosić)

"Iako mi je radno vrijeme od 8 sati, ja sam na poslu najčešće već u 6.30, jer sam ranoranilac. Možete zamisliti kakvo je zadovoljstvo početi radni dan rasterećen, bez stresa", ne bez zadovoljstva primjećuje Nikola.

Popravka cipele za Nikolu nije samo zanat već i izazov i kreativnost. On je sposoban da demode cipele sa špicom brzo “pretvori” u model koji se sada nosi. Smanjiće potpetice sa vrtoglavih sedam osam centimetara, pa će mušterija dobiti ravne cipele. U stanju je da promijeni i lice sandale - cipele, da ih ne prepoznate. Prilagođava obuću ljudima koji imaju manje ili veće anomalije kukova i nogu.

Iako mi je radno vrijeme od 8 sati, ja sam na poslu najčešće već u 6.30, jer sam ranoranilac. Možete zamisliti kakvo je zadovoljstvo početi radni dan rasterećen, bez stresa

Sada se obuća pravi uglavnom od recikliranih materijala, pa je često neudobna, ali i teška za popravak. Ni visoka cijena i brednirana firma ne garantuju kvalitet, tvrdi Nikola. Tako je nedavno popravljao čizme koje je jedna Ruskinja, koja povremeno živi u Herceg Novom, platila 800 eura. Riječ je o poznatoj marki, atraktivnom dizajnu, ali materijal od kojih su napravljene je bio pravi bofl. Međutim, u stanju je da izađe na kraj sa svakim problemom koji mušterija postavi pred njega. Zato je popularan, a i posla mu ne fali.

Majstor nosi samo kožu

"Važno mi je da je obuća koju nosim od prave kože i da je udobna. Ne znam ni sam koliko pari cipela imam, ali ih rijetko nosim. Najčešće kada idem na saučešća", šali se Nikola.

Uglavnom je u patikama jer se u njima osjeća najkomotnije.

Ideju pretvara u obuću

Nikolina mlađa kćerka je diplomirala dizajn i pokazuje interesovanje za neke finese očevog zanata. Sama kreira obuću, uglavnom za sebe. A otac ideju pretvara u nosivu obuću – istina ne onako brzo kako bi kćerka željela, jer su mušterije često u prednosti. Zato bi Nikola volio da zajedno izrađuju novu obuću za širi krug ljudi. U početku bi, kaže, to bile sandale i papuče od prave kože i prirodne plute. Imaju ideja, volje, a i nabavaka materijala ne bi im bila problem.

Galerija

Preporučujemo za Vas