bajanje i diploma

Vilenjak sa Beverli Hilsa: Kako je doktor Nedeljko Dražić postao vrač

Tokom svog učenja proputovao je skoro cijeli svijet, živio u više od 100 država, liječio državnike Rusije, Amerike, Ujedinjenih Arapskih Emirata, i mnoge druge, „štitio“ sportske kolektive...
451 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 26.02.2019. 02:55h

„Od kad postoji čovjek je uglavnom odgonetao koje ga biljke hrane, a koje truju. Međutim, još uvijek traga za biljkama koje ga liječe“, riječi su dr Nedeljka Dražića, doktora interne medicine koji je znanje stečeno na Medicinskom fakultetu u Zagrebu sjedinio sa tradicionalnim liječenjem biljem i dijeli ga sa drugima pomoću knjiga koje piše i javnih predavanja.

Odmah po završetku studija radio je, kaže on u klinici „Rebro“, ali ga je njegovo interesovanje za tradicionalnu medicinu odvelo drugim putem.

Među njegovim pacijentima koji traže duhovno i fizičko iscjeljenje su i ličnosti sa političke scene

Blizanci iz voza

Najinteresantnija situacija koje se sjeća kada su porođaji u pitanju je kada je, kao student medicine, porađao saputnicu na putu za Varaždin.

„Vraćao sam se iz Trakošćana i sjećam se da me je u selu Bednja zaustavila žena koja je sve vrijeme uzvikivala „koti, koti“, kako nisam razumio zagorski izađem da vidim o čemu se radi i ugledam trudnicu koja treba da se porodi, a koju nema ko da vozi do babice u susjednom selu. Dovezao sam ih do sela, međutim babice nije bilo, pa smo nastavili ka Varaždinu. Nakon par minuta vožnje porođaj je počeo, zaustavio sam vozilo i porodio je. Rodila je blizance“, priča svoju nesvakidašnju dogodovštinu dr Dražić.

Sa bebama i majkom sve je bilo u redu, a kada ih je dovezao u Varaždinsku bolnicu uplašio se jedino da djecu ne pripišu njemu jer su mu tražili podatke, kaže u šali Dražić.

Vilenjak sa Beverli Hilsa

Objavio je nekoliko knjiga sa temom antičkog i modernog liječenja, a ovih dana priprema novu u kojoj je objedinio znanje stečeno na fakultetu, tajne i iskustvo koje je stekao sakupljajući bilje po Hercegovini sa babom i lično iskustvo stečeno u džunglama Afrike, prostranstvima Amerike i Australije, amazonskim šumama i sibirskim tajgama gdje je živio i uz amazonske šamane, afričke i australijske vračeve, tibetanske lame i mudrace izučavao bioenergiju, biljnu terapiju, parapsihologiju, homeopatiju i liječenje kristalima.

"Tradicionalnu medicinu doktorirao sam na Tibetu, alternativnu u Rusiji, a od plemena sam mnogo naučio"

Dolaze mu političari

Među njegovim pacijentima koji traže duhovno i fizičko iscjeljenje su i ličnosti sa političke scene.

„Uzimaju telohranitelje da ih čuvaju, a nisu svjesni da u svim većim državama političare, bankare, biznismene, predsjednike čuvaju vračevi jer ih od toga što je njima potrebno telohranitelji ne mogu sačuvati... Skoro svi političari sa ovih prostora među mojim su pacijentima. Neki od njih dolaze tajno kod mene kad dođu u Ameriku, ali njima se nema šta reći. Njih je nemoguće i mrzjeti, oni su jednostavno za žaljenje, izgubili su svoje ja, izgubili su dušu, a kad se izgubi duša onda nemaju šta da traže“, kaže Dražić.

Ljubav se vodi ujutro

Tokom svog učenja proputovao je skoro cijeli svijet, živio u više od 100 država, liječio državnike Rusije, Amerike, Ujedinjenih Arapskih Emirata, i mnoge druge, „štitio“ sportske kolektive, živio sa raznim plemenima, a sreo se i sa plemenom ljudoždera. Kaže da je od svih koje je sreo nešto naučio, ali i njima prenio dio svog znanja.

„Tradicionalnu medicinu doktorirao sam na Tibetu, alternativnu u Rusiji, a od plemena sam mnogo naučio. Recimo ni u jednom plemenu u kom sam bio ne vode ljubav tokom noći, oni to rade ili između 4 i 5 sati izjutra ili preko dana. Tada je budnost mozga najveća, a taj period koriste i za učenje. Zbog toga ima smisla stari sistem kada su djeca morala biti rano u krevetu kako bi ujutro njihov organizam bio spreman za dnevne zadatke“, kaže Dražić.

U knjigama koje je Dražić objavio, na hiljade je opisa ljekovitog bilja i recepata, i dok on tom načinu liječenja daje prednost u odnosu na antibiotike, postoje neki koji ga i osporavaju, ali recezent njegove knjige Slobodan Lj. Živković zapisao je da je on „dao na dar čovječanstvu jedno nesvakidašnje bogatstvo, nemjerljivo, jer je zdravlje najbitnije“.