Crnogorci koji su 1991. godine izbjegli iz albanskog mjesta Vrake, protestvovali su danas preko puta zgrade Skupštine Crne Gore tražeći od nadležnh institcuija državljanstvo na koje čekaju dvadeset godina.
Razlog okupljanja javnog i mirnog na koji su bili primorani je to što se, kako kažu, crnogorske institucije, a posebno Vlada Crne Gore pravi nijema i gluva kada je u pitanju njihov problem.
Problem izgleda nije kada treba da se da državljanstvo stranim državljanim poput bivšeg tajlandskog premijera Taksina Šinavtre koji je ekspresno dobio crnogorsko državljanstvo.
Član užeg odbora NVO “Korijeni Vračana” Goran Đonović kazao je da dvije hiljade Vračana, zaslužuju crnogorsko državljanstvo, jer su po porijeklu svi Crnogorci, što to su im priznale i institucije Crne Gore.
" Mi smo prve izbjeglice u tadašnju SFRJ i do sada naš problem ne nalazi na razumijevanje institucija da bi se na adekvatan i zadovoljavajući način riješio.
Ponos Crne Gore
Imamo izjavu nekadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore Rista Vukčevića koji je za vrijeme našeg dolaska izjavio da su Crnogorci iz Vrake ponos Crne Gore.
Imajući u vidu te činjenice okupili smo se danas da bi uputili apel Vladi i svim institucijama da se uhvati u koštac sa riješavanjem našeg problema, a jedini način je sticanje državljanstva za sve Vraćane, od najmlađeg do najstarijeg.
Svi smo crnogorskih korijena, porijekla i svi imamo jednu jedinu želju da se integrišemo u crnogorske društvene tokove i da zauvijek živimo ovdje u mirnoj zemlju koja je naša domovina i naša matica kao takvu je volimo i prihvatamo" rekao je Đonović.
Trenutan status Vračana je stranci sa stalnim nastanjenjem, ali Đonović kaže, da su taj status imali i prije 20 godina.
" Tada smo se organizovano uz dogovor dvije Vlade tadašnje SFRJ i Albanije, koji je operativno sprovela Vlada Crne Gore, došli u Crnu Goru, s namjerom da se stalno naselimo i u njoj trajno živimo. Kad smo došli savezna Vlada nam je dodijelila riješenje o statusu izbjeglica, stranca sa stalnim nastanjenjem, a kao dokaze imamo lične karte koje smo dobili 1992. godine u filijalama MUP-a Crne Gore. Poslije 20 godine nas vraćaju na isti položaj. Protekli period je bio mukotrpnan, godine golgote, patnje, prisilnog nastanjenja na Kosovo, da bi zbog ratnih sukoba na Kosovo ponovo prebjegli u Crnu Goru. Jedna golgota koja nadam se da će se završiti sa hepi endom, ako naiđemo na razumijevanje crnogorskih institucija" nada se Đonović.
Ni srpsko, ni kosovsko državljanstvo
On ističe da od crnogogorskih dokumenata jedan dio Vračana koji je aplicirao ima lične karte sa stalnim nastanejnjem, a ima jedan dio koji još ima legitimaciju inerno raseljenog lica sa Kosova, što, kako kaže, ne odgovara istini, jer su izbjeglice iz Albanije.
" Mi nemamo niti imamo srpsko niti kosovsko državljanstvo. Savezni organi su nas nasilno prebacili na Kosovo gdje smo bili kratko. Sada većinom živimo u Podgorici odnosno GO Golubovci gdje živi 80 odsto Vračana, a jedan mali broj živi na Zlatici, dok ima jedan mali broj koji živi u Sutomoru. Jedine smo izbjeglice koje ne traže nikakva materijalna sredstva ni pomoć od države, kuće, placeve, jer smo mi radan i vrijedan narod.
To smo većinom stekli prodajom imovine u Albaniji, upornim i vrijednim radom i rukama. Fakultetski sam obrazovan čovjek i nisam se stidio da otvaram kanale, septičke, da zidam i radim fizički da bih obezbijedio sebi i svojoj djeci egzistenciju i da bi moja djeca bila ravnopravna sa ostalom djecom Crne Gore. Mi smo de fakto građani ove države, a tražimo da to budemo i dejure" naveo je Đonović.
Brani čast crnogorskog boksa bez državljanstva
Predsjednik NVO “Korijeni Vračana” Blagoje Zlatičanin kazao je da se ne slažu sa Akcionim planom Vlade iz septembra 2009. godine kojim ih tretiraju kao interno raseljena lica.
" Polazna tačka je pogrešna, jer smo mi Crnogorci iz Vrake, a ne Srbi sa Kosova. Imamo dokument o stalnom nastanjenju sa pečatom MUP-a donešen 25.11.1992. godine i paradoksalno je da nakon 20 godina kažu “evo to vam pripada”.
Suština protesta o kojem želimo da upoznamo javnost je to što naša djeca, od kojih je oko 450 rođeno u Crnoj Gori, su 21 godinu apatridi. Da bi mogli da žive u Crnoj Gori, treba da se upišu u knjige državljana Albanije i da bi došli da žive kao stranci u svojoj domovini.
To je žalosno, a naša djeca na to ne pristaju, jer ne znaju albanski jezik i nemaju ništa sa Albanijom. Sve što imaju veže ih samo za Crnu Goru" rekao je Zlatičanin, istakvši da su Vračani lojalni građani Crne Gore, kao što su bili njihovi preci.
Da bi mogli da žive u Crnoj Gori, treba da se upišu u knjige državljana Albanije i da bi došli da žive kao stranci u svojoj domovini
Momčilo Zlatičanin, bio je juniorski, kadetski i seniorski reprezentativac Crne Gore u boksu, kojim se bavi 12 godina, ali je zbog problema sa državljanstvom imao problema da se takmiči van Crne Gore.
" Imao sam pasoš s kojim sam mogao da putujem, ali u povratku sam morao da ga vratim u SUP. Poslije nekog određenog vremena nisam mogao da dobijem ni takav pasoš.
Prije nekoliko godina trebalo je da idem na turnir u Puli, sa reprezentacijom, i dva dana prije polaska saznajem da ne mogu da idem. Zbog čega, selektor mi kaže, da nemam papire i onda su slali drugog boksera, ne zato što zaslužuje nego zato što ja nisam imao papire.
Imao sam pasoš s kojim sam mogao da putujem, ali u povratku sam morao da ga vratim u SUP. Poslije nekog određenog vremena nisam mogao da dobijem ni takav pasoš
Prije nešto više od mjesec dana bilo je takmičenje u Budvi “Jadranski biser”, a naslov u novinama “Biserni Zlatičanin” i tekst u kojem piše “čast crnogorskog boksa odbranio Zlatičanin” dovoljno govori. Osjećam se kao Crnogorac, a iako imam ponudu da boksujem za Albaniju, radije ću okačiti rukavice nego da boksujem za drugu državu.
Završio sam mašinsku školu i kada sam trebao da idem na matursku ekskurziju u Rim sedam dana, nisam mogao da idem zbog papira. Kada vidite društvo vam ide, slave, a vi ostajete kući, nije lako" kazao je Momčilo.
Galerija
Bonus video:
