30.000 potomaka

MIP jača veze sa potomcima crnogorskih doseljenika u Argentini

Crna Gora će nastaviti sa jačanjem veza sa dijasporom a u cilju očuvanja identiteta, kulture, običaja i jezika predaka među potomcima crnogorskih iseljenika
0 komentar(a)
roćen, Foto: Savo Prelević
roćen, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 26.02.2019. 09:31h

Iz Ministarstva vanjskih poslova najavljeno je da će uskoro otvariti ambasadu Crne Gore i još jedno konzularno predstavništvo u Argentini, a profesor crnogorskog jezika, koji će raditi sa djecom iseljenika, već je poslat u provinciju Ćako.

Kako je rečeno “Vijestima” iz resora Milana Roćena, nakon što je početkom ove godine otvoren konzulat, Crna Gora će nastaviti sa jačanjem veza sa dijasporom a u cilju očuvanja identiteta, kulture, običaja i jezika predaka među potomcima crnogorskih iseljenika.

"Ministarsvo planira da, čim se steknu uslovi, otvori ambasadu u Buenos Ajresu. Argentinskoj strani već je upućen predlog da se još jedan počasni konzulat otvori u Buenos Ajresu, prije svega imajuću u vidu upravo brojnost pripadnika crnogorske dijaspore", potvrđeno je iz MVP-a.

Objašnjavajući šta je do sada urađeno ne bi li se osnažile veze sa oko 30.000 potomaka crnogorskih doseljenika u toj zemlji, iz Ministarstva je rečeno kako je prvi Konzulat Crne Gore na čelu sa počasnim konzulom Dragom Andres Mićunovićem otvoren upravo u provinciji Ćako, u kojoj ima najviše pripadnika crnogorske dijaspore.

"Crnogorska strana je Mićunovića predložila još prije dvije godine. Patentno pismo, međutim, Mićunoviću je izdato tek početkom ove godine, zbog uobičajenih dugotrajnih internih procedura u Argentini", saopšteno je iz Ministarstva.

Konzulat za jaču vezu crnogorske dijaspore u Argentini sa maticom

On je objasnio da u Argentini najveći dio emigracije iz ex-YU čine Hrvati oko 75 odsto, Slovenci oko 15 odsto, Crnogorci oko 7 odsto i svi drugi zajedno oko 3 odsto

"Priča o našoj dijaspori u Argentini duga je, višeslojna i nimalo jednostavna. Mnoge identitetske stvari koje smo mi izgubili tamo su na jedan poseban način ostale sačuvane. Rečenica “Tengo sangre Montenegrina y estoy orgulloso de serlo” (imam crnogorske krvi i ponosan sam na to što jesam) koju sam iznova i iznova čuo do sad bezbroj puta ne može nikoga ostaviti ravnodušnim", kazao je Stojović.

On je objasnio da u Argentini najveći dio emigracije iz ex-YU čine Hrvati oko 75 odsto, Slovenci oko 15 odsto, Crnogorci oko 7 odsto i svi drugi (Srbi, Makedonci itd.) zajedno oko 3 odsto, ustvrdivši da su odmah nakon osamostaljenja Slovenija i Hrvatska pokrenule proces nacionalnog osvješćivanja i veće homogenizacije, pa i učenja jezika.

“Potomci crnogorskih doseljenika, početkom devedesetih godina prošlog vijeka na neki nečin ostali su zbunjeni, prepušteni sami sebi, o njima niko nije vodio brigu, tada su bezmalo čitavu deceniju ostali i bez onog minimuma koji je zadovoljavan kroz Jugoslovenski politiku prema dijaspori iz doba SFRJ koja je koliko toliko na iako minimum zadovoljavala potrebe svake zajednice zasebno”, objasnio je Stojović.

30.000 potomaka crnogorskih doseljenika

On je naglasio da danas postoji svega nekoliko privatnih projekata na kojima se može pročitati poneka vijest iz Crne Gore na kastiljanskom jeziku, danas maternjem jeziku naših doseljenika u Argentini.

“Crnogorski jezik je za njih - jezik predaka. Da bi se on obnovio, neophodan je dobar program, volja i vrijeme, a u bliskom okruženju imamo dobre primjere za to. Hrvatska je učinila mnogo na tome da omladina u Argentini porijeklom iz Hrvatske se više zainteresuje za jezik svojih predaka i počne ga sve masovnije učiti”, kaže Stojović.

Ističući da cifra od 30.000 ljudi nije mala, Stojović je naglasio kako su ti ljudi neodvojivi dio crnogorskog nacionalnog bića, poručujući kako ne samo država već i sve njene institucije moraju pod hitno uraditi sve ne bi li se pomoglo u očuvanju identiteta potomaka Crnogoraca u Argentini i kako bi se pojačale veze sa državom porijekla.

Kao kod kuće

Dvadesetih godina prošlog vijeka, prema tvrdnjama Stojovića, na Argentinu se reflektuju mnoga politička dešavanja iz Crne Gore.

“Podjele iz domovine prenose se i na emigraciju, iseljenička društva se dijele na one koji su za kralja Nikolu i protiv njega, za i protiv nezavisnosti Crne Gore, za i protiv ujedninjenja i čitavu deceniju traju razmirice sve do početka tridesetih godina kada se posebno u kolonijama ljudi izmiruju, nalaze kompromise u cilju normalizacije odnosa”, priča Stojović.

Tvrdeći da su u nekim krajevima Argentine tada zabilježeni čak i okršaji vatrenim oružjem između suprotstavljenih pojedinaca, a uglavnom zbog različitih gledanja na budućnost Crne Gore, on je dodao da period “pomirenja” započinje poslije Drugog svijetskog rata.

“Tada na scenu nastupa period 'jugoslovenstva' i mnoga stara crnogorska društva učvršćuju svoj naziv jugoslovenska, izbacujući to “crnogorska” iz svog naziva, što se održalo u mnogim slučajevima i do danas”, kazao je Stojović.