On kaže da tu nagradu doživljava kao satisfakciju za trud koji je uložio gradeći prvu mikro elektranu na sjeveru države.
„Naravno da je dobro kada dobijete priznanje od društva, ali, ono što je najvažnije je da su članovi komisije i stručna javnost bili oduševljeni projektom koji sam realizovao“ kaže Ranko.
Delević je povodom 83 godine postojanja Privredne komore Crne Gore dobio priznanje za inovativnost za idejno rješenje i izgradnju mikro elektrane. Osim što je prva, ova mikro elektrana je i na najvećoj nadmorskoj visini u državi, od 1.600 metara. Stočari na planini Konjsko iznad sela Buče, gdje je locirana, iz nje će dobijati struju za svoje stanove gdje ljeti izdižu.
Delević je sav posao oko izgradnje hidroelektrane, odradio potpuno samostalno i ručno, u svojoj kućnoj radionici.
„To je takozvana ostrvska hidrocentrala, jer se ne vezuje sa elektrosistemom. Struje ima dovoljno za desetak planinskih stanova moje najbliže rodbine i mještana, za sijalice, televizore i frižidere, tamo gdje ih nikada nije bilo. Isprobali smo je prošle godine, a ovog ljeta će biti u punoj funkciji“, priča Delević.
On se sa strujom druži od dječačkih dana, a ideja da osvijetli planinu u njemu se rodila vrlo davno. Daleke 1968. godine napravio je minicentralu snage svega pet vati, od diname za bicikl, što je bilo dovoljno za sijalicu u babinoj kolibi. Nešto kasnije je izradio vjetrenjaču koja je proizvodila 300 vati, da bi danas stigao do mikro eletrane.
„Turbinu sam projektovao da može da proizvede do 15 kilovati struje, ali za sada će raditi snagom od desetak kilovati. Projektovana je tako da vremenom snaga može da joj se pojačava“, kaže Ranko.
On ne želi da priča o vrijednosti centrale koju je napravio, jer ističe da je sve radio iz entuzijazma i ljubavi prema poslu. Takođe, nema namjeru da projekat komercijalizuje.
„Znate, kada nešto radite iz ljubavi, onda ne brojite šarafe. Ali, mogu vam reći da su turbina i generator teški oko trista kilograma. Smješteni su u jednom objektu koji sam sam zidao. Tu su dvije prostorije – mašinska sala i komandna soba. Reći ću vam i to da je bilo potrebno da se razvede i postavi 330 metara čeličnog cjevovoda“, priča Delević.
Ovaj pronalazač u pravom smislu riječi otišao je još dalje, predvidjevši čak i daljinsko upravljanje centralom.
“Hidrocentrala radio vezom ima signal do moje kuće, u selu Buče, i mogu u svakom trenutku da pratim kako radi, i da po potrebi intervenišem”, kaže Delević.
On dodaje da ništa nije prepustio slučaju. Turbina u zimskom periodu „miruje“. Cijevi se prazne, i tako čeka proljeće, kada se ponovo stavlja u sezonsku upotrebu. Delević vjeruje da nešto slično još niko u Crnoj Gori nije ručno izradio.
“Ova mikro elektrana bi mogla čak i da se izmješta i postavlja negdje gdje bi proizvodila više struje nego što je to moguće na planini. Deset kilovati je dovoljno za kompletnu potrošnju dva velika gradska domaćinstva”, objašnjava Ranko.
On kaže da je u početku, dok je još sve bilo u fazi ideje i razmjene informacija, bilo skepse i podozrenja.
„Od kada sam završio, samo stižu čestitke. Prošle godine mi je dodijeljeno najviše opštinsko priznanje, nagrada 21. jul, a sada evo i ovo državno priznanje“, kaže Delević.
Dok su u svijetu mikro elektrane hit, kod nas se u tom pogledu ide nedopustivo sporim koracima, tako da se Rankovom elektranom i onom, takođe nedavno izgrađenom, za potrebe manastira Morača, kreće praktično od nule. Stručnjaci su ranije primijetili da je to “zbog toga što naše prostorne planove potpisuju geografi i generali umjesto hidrologa”. Zaludna je do sada bila priča o resursima na kojim bi okruženje moglo da nam zavidi.
Ne treba biti megaloman
Da je hidropotencijal zaista veliki neiskorišćeni resurs sjevera Crne Gore ukazali su ranije i iz Montenegro biznis alijanse (MBA), ocjenjujući da bi na sjeveru vrlo brzo mogao biti izgrađen veliki broj mikro elektrana.
Koncesije za gradnju trebalo bi, smatraju u MBA, da daju opštine po principu „jedan papir za dan“. „Mi smo megalomani. Razmišljamo o velikim projektima, a u svakom trenutku pored nas, manjim i većim rijekama na sjeveru u nepovrat protiču ogromne količine neiskorišćene energije“, kaže Delević.
Kojim tempom razvijeni svijet ide u tom pravcu govori podatak da su se zvaničnici zemalja EU dogovorili da postave kao obavezujući cilj da do 2020. godine povećaju udio obnovljivih izvora energije, što uglavnom znači mHE, sa dosadašnjih sedam na dvadeset odsto od ukupne potrošnje energije. Slovenija je još prije dvije decenije imala preko četiristo malih hidroelektrana.
Bonus video:
